Sveto pismo

Psalam 12,2

2

Laž govore jedan drugome, usnama lažljivijem govore iz srca dvolična.

μάταια ἐλάλησεν ἕκαστος πρὸς τὸν πλησίον αὐτοῦ, χείλη δόλια ἐν καρδίᾳ, καὶ ἐν καρδίᾳ ἐλάλησε κακά.

Tumačenje stiha

Komentari

1
Laži govoraše svaki susedu (bližnjem) svome. Svaki je izgovarao prazne reči, tj. obmanu i laž. U to vreme, ljudi nisu obmanjivali i izvrgavali ruglu samo tuđine, nego i svoje prijatelje (bližnje, susede), jer David na ovom mestu bližnjim (susedom) ne naziva onoga ko je blizak po mestu nego (bliskoga) po osobinama prirode i volje.

Usta dvolična u srcu, a u srcu govoraše (zlo). Dvoličnim ustima David naziva dvoličnog čoveka, imenujući posredstvom jednog dela celinu. Podmukao čovek dvoličnim srcem i dvoličnom mišlju govori ono što je zlo i štetno. Unutar sebe skriva jednu misao, a izvan sebe pokazuje drugu.
Evtimije Zigaben1050–1120
Nazad na celo poglavlje