Sveto pismo

Postanje 28,12

12
I usni, a to ljestve stajahu na zemlji a vrhom ticahu u nebo, i gle, anđeli Božji po njima se penjahu i slažahu;
καὶ ἐνυπνιάσθη, καὶ ἰδοὺ κλίμαξ ἐστηριγμένη ἐν τῇ γῇ, ἧς ἡ κεφαλὴ ἀφικνεῖτο εἰς τὸν οὐρανόν, καὶ οἱ ἄγγελοι τοῦ Θεοῦ ἀνέβαινον καὶ κατέβαινον ἐπ᾿ αὐτῆς.

Tumačenje stiha

Komentari

Preveli smo MT bukv. participima: lestvica stojeća... vrh došičući, a može i prezentom: lestvica stoji... vrh se došiče (LXX: lestvica oslonjena... vrh dosezaše). Isto tako participi (LXX: uzlažahu i silažahu), a može i prezentom: uzlaze i silaze. Karakteristično je da Anđeli prvo uzlaze pa onda silaze, kao u Jovan 1,51: „odsada ćete videti nebo otvoreno i Anđele Božije kako uzlaze i silaze na Sina Čovečijeg“, što je mesijansko ispunjenje vizije Jakovljeve, pri čemu je Lestvica – Presveta Bogorodica, nad Kojom stoji Silazeći u svet Sin Božiji (Sv. Kiril Aleksandrijski i Crkvene pesme).

Ovo mesto je nesumnjivo mesijansko: to je Teofanija=bogojavljenje Jakovu tajne silaska Gospoda na zemlju – JahveH je ovde Hristos, što se vidi dalje iz 13. i 17. stiha (Sv. Justin Mučenik) – preko Bogorodice, Lestvice, Koja oplođenim od Nje Hristom spaja Nebo i zemlju, Anđele i ljude (sr. Jn.1,51). Ovo javljanje-viđenje (28,10-17) čita se u Pravoslavnoj Crkvi kao proročnik (proφητολόγιον-parimija) na praznike Bogorodice.

Nazad na celo poglavlje