Sveto pismo

Postanje 2,5

5
I svaku biljku poljsku, dokle je još ne bješe na zemlji, i svaku travku poljsku, dokle još ne nicaše; jer Gospod Bog još ne pusti dažda na zemlju, niti bješe čovjeka da radi zemlju,
καὶ πᾶν χλωρὸν ἀγροῦ πρὸ τοῦ γενέσθαι ἐπὶ τῆς γῆς καὶ πάντα χόρτον ἀγροῦ πρὸ τοῦ ἀνατεῖλαι· οὐ γὰρ ἔβρεξεν ὁ Θεὸς ἐπὶ τὴν γῆν, καὶ ἄνθρωπος οὐκ ἦν ἐργάζεσθαι αὐτήν·

Tumačenje stiha

Komentari

MT ima "svako rastinje...svaka trava", što LXX prevodi doslovno, ali s drugom sintaksom - Napred u 1,11-12 rečeno je da zemlja "proizvede...zelen, travu, drveće", što jevr. tumači (Rachi, ad loc.) shvataju da je zemlja u tlu proizvela semenje biljaka, koje je, tek sada, posle kiše i čovekove obrade zemlje (dotle puste), uzraslo i donelo plodove. Po Sv. Vasiliju (Šestodnev, 5), reč je o zemljinom postepenom ostvarenju zapovesti Božije: začinjanje, klijanje, uzrastanje, plodonošenje, a i o biljkama kultivisanim čovekovim radom na zemlji.

Izrazi MT: adam = čovek i adama = zemlja-humus, ukazuju na povezanost čoveka sa zemljom, od koje ga je Bog sazdao, i kojju mu je dao: da je čuva i obrađuje. Ime Adam je stara semitska reč, sasvim jasne etimologije: izvodi se iz akadskog: adamu=krv (ali u akadskom znači i "važna ličnost", "plemić"); ili pak naziv = crvena zemlja = glina. Po Josifu Flaviju: "Adam znači crven...postao od zamešane crvene zemlje, jer takva je devičanska (neobrađena) i prava zemlja" (Judejske starine 1,34).

Nazad na celo poglavlje