Postanje 1,2

Izraz MT: tohu va-bohu, može se prevesti i: pusta i prazna/pustinja i haos. LXX prevode: nevidljiva i neuređena. Izrazi tohu i bohu ukazuju na prvobitno stanje stvorene materije - zemlje, kao, po izgledu strašne mase, haosa (u filosofskom smislu), bezdana po Bibliji, koji će Bog nadalje uobličiti, oformiti, postepeno izgraditi i nastaniti biljem i životinjama za život i obitavanje ljudi. Bog će mudro stvorenu i uređenu zemlju dati ljudima, s blagoslovom da je čuvaju, obrađuju i njome vladaju. Ako to ne čine, onda zemlja, iako tvorevina Božija, može opet bivati tohu i bohu.

Nad bezdanom, bukvalno: "Nad licem bezdana", što je jevraizam, vrlo čest u Sv. Pismu; nekada i za stvari i događaje, jer i one imaju neko svoje "lice", jer bivaju pred licem Boga i ljudi.
Bezdan - tehom je nazvana tečna masa koja obukvata, preliva "odeva" zemlju kao ogrtač.

Izraz Duh - ruah - označava Duh Božiji koji kao vetar nošaše se ili lebdijaše "nad vodama", tj nad prvostvrorenom materijom; izraz lebdijaše upotrebljen je u PZak 31,11: kada orao nadleće gnezdo svoje, tiho lebdeći, da ne uplaši svoje ptiće u njemu.

Bezdan nije ništa drugo nego mnogo vode, čiji su krajevi ljudima nedostupni. U početku je, dakle, voda bila rasprostranjena po svoj zemlji. Bog je, naime, najpre stvorio nebeski svod koji deli vodu iznad svoda od vode ispod svoda, jer svod je, zapovešću Božijom, postavljen posred vodenog bezdana.