Sveto pismo

Otkrivenje 7,2

2
I vidjeh drugoga anđela gdje se penje od istoka sunčanoga, koji imaše pečat Boga živoga; i povika glasom velikijem na četiri anđela kojima bješe dano da kvare zemlju i more, govoreći:
καὶ εἶδον ἄλλον ἄγγελον ἀναβαίνοντα ἀπὸ ἀνατολῆς ἡλίου, ἔχοντα σφραγῖδα θεοῦ ζῶντος, καὶ ἔκραξεν φωνῇ μεγάλῃ τοῖς τέσσαρσιν ἀγγέλοις οἷς ἐδόθη αὐτοῖς ἀδικῆσαι τὴν γῆν καὶ τὴν θάλασσαν,
Jn. 6,27, Ef. 1,13, Ef. 4,30

Tumačenje stiha

Komentari

I videh drugoga angela… koji imaše pečat Boga živoga – Ono, što je Jezekilju nekada bilo otkriveno o čoveku odevenom u podir (u dugačku lanenu odeždu) koji je stavljao pečate onima koji uzdišu (Jez. 9; 4), kako sa nepravednima ne bi bili pogubljeni i pravedni (jer su i angelima nepoznate skrivene vrline svetih), otkriva se i Blaženom, kada je najvišim svetim silama zapoveđeno da ne naškode grešnima do onog vremena dok ne poznaju služitelje istine, obeležene pečatom. Mada se ovo delimično desilo i ranije. kada je nekoliko hiljada onih koji su poverovali u Hrista izbeglo rimsko razaranje Jerusalima, kako govori veliki Jakov blaženom Pavlu, prevashodno će se, kako je rečeno, dogoditi u vreme antihristovog dolaska, kada će se verni, noseći nepostidno (ανεπαισχυντως) i odvažno znamenje Hristovo pred nevernima (ενωπιον των ασοβων), razlikovati od njih pečatom živototvornog Krsta.

Nazad na celo poglavlje