Sveto pismo

Otkrivenje 6,8

8
I vidjeh, i gle, konj blijed, i onome što sjeđaše na njemu bješe ime smrt, i pakao iđaše za njim; i njemu se dade oblast na četvrtom dijelu zemlje da ubije mačem i glađu i smrću i zvjerinjem zemaljskijem.
καὶ εἶδον, καὶ ἰδοὺ ἵππος χλωρός, καὶ ὁ καθήμενος ἐπάνω αὐτοῦ ὄνομα αὐτῷ ὁ Θάνατος, καὶ ὁ ᾅδης ἠκολούθει μετʼ αὐτοῦ, καὶ ἐδόθη αὐτοῖς ἐξουσία ἐπὶ τὸ τέταρτον τῆς γῆς, ἀποκτεῖναι ἐν ῥομφαίᾳ καὶ ἐν λιμῷ καὶ ἐν θανάτῳ καὶ ὑπὸ τῶν θηρίων τῆς γῆς.
Os. 13,14, Zah. 6,3, Jer. 15,2–3

Tumačenje stiha

Komentari

Ono što je ovde izloženo odnosi se i na sadašnjost, jer Jevsevije u 8. glavi desetog odeljka svoje crkvene istorije kaže da je u vreme silnog i strašnog progona, kada je u Rimu vladao Maksimijan Nikejski, od gladi, smrtonosnih rana i drugih bolesti nastradalo toliko ljudi da ih je bilo nemoguće sve sahraniti, iako su hrišćani usrdno nastojali da sahrane leševe i da preživele i obmanute privedu ka poznanju istine. Isto je tako veliki bio broj ljudi posečenih mačem prilikom ustanka Jermena protiv Rimljana: psi su proždirali tela umrlih, a živi su pse ubijali jedino iz straha da će, nakon sopstvene smrti, u njima naći živi grob. Verovatno je i to da su psi ovu hranu, zbog njenog obilja, delili i sa divljim zverima. Poznato je da se nešto slično dešava i u naše vreme.

Nazad na celo poglavlje