Otkrivenje 6,2

Otvaranje ovog pečata, kao i svih ostalih, neki su povezivali sa domostrojem vaploćenja Boga Logosa: prvog – sa rođenjem, drugog sa krštenjem, trećeg – sa svim božanskim znamenjima (θεοσημειαι) koja su usledila nakon krštenja, četvrtog – sa Pilatovom osudom, petog – sa raspećem, šestog – sa polaganjem u grob i sedmog – sa razrušenjem i potčinjavanjem ada. Pročitavši Metodijevo tumačenje, potpuno smo se saglasili sa njegovim mišljenjem da „nema nikakve potrebe da se otvaranje pečata povezuje sa Hristovim rođenjem“ jer se tajna vaploćenja Boga Logosa zbila mnogo pre ovog Otkrivenja. Jovan pripoveda samo o sadašnjosti i budućnosti (περι των παροντων και μελλοντων) i govori ovde o pobedi nad plamenom aždajom. Prema tome, pod otvaranjem prvog pečata mi podrazumevamo mnoštvo apostola, koji su, slično luku, na demone usmerili evanđelsku propoved i ranjene spasonosnim strelama (τοις σωτηριοις βελεσι) priveli Hristu. Oni su dobili nepropadivi venac, jer su istinom pobedili kneza zablude (obmane, prelesti) i zbog ispovedanja Gospodarevog imena pretrpeli nasilnu smrt, nadajući se drugoj pobedi. Zato je i napisano: Nastupi pobeđujući i da pobedi, jer je prva pobeda preobraćanje neznabožaca (η των εθνων επιστροφη), a druga – dobrovoljni izlazak (εξοδος) iz tela sjedinjen sa mučeništvom (μετα κολασεως).