Sveto pismo

Otkrivenje 6,13

13

I zvijezde nebeske padoše na zemlju kao što smokva odbacuje pupke svoje kad je veliki vjetar zaljulja.

καὶ οἱ ἀστέρες τοῦ οὐρανοῦ ἔπεσαν εἰς τὴν γῆν, ὡς συκῆ βάλλει τοὺς ὀλύνθους αὐτῆς ὑπὸ ἀνέμου μεγάλου σειομένη,

Otk. 9,1, Is. 34,4, Mt. 24,29

Tumačenje stiha

Komentari

1
Kao što je bilo pisano i za one koje je obmanuo Antioh, reči zvezde padoše označavaju da će pasti i oni koji sebe smatraju svetiljkama sveta, poraženi i uništeni događajima onog vremena kada će se, prema rečima Gospodnjim, po nevolji tih dana, prevariti, ako bude moguće, i izabrani (Mt. 24; 24). Možda se usled toga ovde i ukazuje na primer smokve. Budući zanjihana đavolskim vetrom, odbacuje plodove još nedozrele u znoju iskušenja i nezaslađene blagodaću, jer se smokva shvata u dva smisla – dobrom i lošem. To možemo videti iz dve kotarice smokava, dobrih i rđavih, pokazanih proroku Jeremiji (v. Jer. 24; 1 – 2), iz smokve koja je usahla po reči Hristovoj (Mt. 21; 19 i Mk. 11; 13 14) i iz smokve koja je pustila zametke svoje (Pesma, 2; 13). Da li će se sve to pri dolasku Hrista – Sudije u slavi dogoditi na vidljiv način (αισθητων), zna jedino On Sam, Koji poseduje skrivene riznice znanja i premudrosti.
Sv. Andrej Kesarijski563–637
Nazad na celo poglavlje