Sveto pismo
Otkrivenje 14,15
15I drugi anđeo iziđe iz crkve vičući velikijem glasom onome što sjedi na oblaku: zamahni srpom svojijem i žnji, jer dođe vrijeme da se žnje, jer se osuši žito zemaljsko.
καὶ ἄλλος ἄγγελος ἐξῆλθεν ἐκ τοῦ ναοῦ κράζων ἐν φωνῇ μεγάλῃ τῷ καθημένῳ ἐπὶ τῆς νεφέλης· Πέμψον τὸ δρέπανόν σου καὶ θέρισον, ὅτι ἦλθεν ἡ ὥρα θερίσαι, ὅτι ἐξηράνθη ὁ θερισμὸς τῆς γῆς.
Jl. 3,13, Jer. 51,33, Otk. 14,18
Tumačenje stiha
Snažan glas ovog angela slikovito izražava molitvu svih sila nebeskih koje žele da vide proslavljenje pravednih i okončanje bezakonja grešnika, kada će prestati sve promenljivo i prolazno (τα κινουμενα και παραρρεοντα), a nastupiti postojano i trajno (nepromenljivo, nepomično, grč. ακινητα και μενοντα). To, da se „osušila žetva na zemlji“, znači da je nastupilo krajnje vreme kada će zrelo seme pobožnosti koje, slično pšenici, donosi zemljodelcu plod po trideset, šezdeset i stotinu puta, biti udostojeno nebeskih žitnica.