Sveto pismo
Otkrivenje 10,5
5I anđeo kojega vidjeh gdje stoji na moru i na zemlji, podiže ruku svoju k nebu,
καὶ ὁ ἄγγελος, ὃν εἶδον ἑστῶτα ἐπὶ τῆς θαλάσσης καὶ ἐπὶ τῆς γῆς, ἦρεν τὴν χεῖρα αὐτοῦ τὴν δεξιὰν εἰς τὸν οὐρανόν,
Dan. 12,7, 5. Moj. 32,40, 1. Moj. 1,1–2
Tumačenje stiha
Angeo se zaklinje Onim Koji živi u vekove vekova: Bog, nemajući ni u koga većega da se zakune, zaklinje se Samim Sobom (Jevr. 6; 13). Angeli, međutim, kao stvorenja, usled našeg neverovanja zaklinju se Stvoriteljem kako bismo poverovali onome što govore. Angeo se zaklinje da u budućem veku više neće biti vremena koje se meri suncem (ηλιω μετρουμενος), nego da će biti večni život, koji daleko prevazilazi ono vreme što se računa brojevima, ili pak da posle šest angelskih glasova neće proći mnogo vremena do ispunjenja svega što je prorečeno. Zato i nastavlja: