Sveto pismo

Jevanđelje po Jovanu 20,15

15

Isus joj reče: ženo! što plačeš? koga tražiš? A ona misleći da je vrtar reče mu: gospodine! ako si ga ti uzeo kaži mi gdje si ga metnuo, i ja ću ga uzeti.

λέγει αὐτῇ Ἰησοῦς· Γύναι, τί κλαίεις; τίνα ζητεῖς; ἐκείνη δοκοῦσα ὅτι ὁ κηπουρός ἐστιν λέγει αὐτῷ· Κύριε, εἰ σὺ ἐβάστασας αὐτόν, εἰπέ μοι ποῦ ἔθηκας αὐτόν, κἀγὼ αὐτὸν ἀρῶ.

Tumačenje stiha

Komentari

1
15-17

Eno, i prve reči kao vaskrsli Bogočovek upućuje njoj koja je „mnogu ljubav imala“: „Ženo, što plačeš? Koga tražiš? A ona misleći da je vrtar reče mu: gospodine, ako si ga ti uzeo, kaži mi gde si ga metnuo, i ja ću ga uzeti“. – Ako hoćete evanđelsku ljubav, eto nje. Eto njenog originala. Zaista: „ljubav sve veruje“ (1. Kor. 13,7). Isus je mrtav, ali za evanđelsku ljubav, On i kao takav pretstavlja beskajnu božansku vrednost. „Isus joj reče: Marija! A ona obazrevši se reče mu: Ravuni! što znači: učitelju“. Najveća evanđelska tajna otkriva se najpre evanđelskoj ljubavi. Vaskrslog Gospoda Hrista može raopoznati i videti samo ta ljubav. Jer je sama od Boga, i odvodi vaskrslom Bogu. Ako u našem čovečanskom svetu ima radosti, koja se ne može nikakvim rečima opisati i izrazima izraziti, onda je to – radost Magdaline pri viđenju vaskrslog Gospoda Isusa. Uoište, u uskršnjoj radosti ima uvek od te božanske neizrazivosti, uvek mile i nezamenljive. Jer vaskrsom Bogočovekovim, čovek se vratio u božansku besmrtnost i večjni život. Bogočovek je vratio čoveka Bogu; Bog je ponovo primio čoveka kao sina Božjeg, primio ga kao Otac nebeski.

Svojim bezgranično čovekoljubivim podvigom Bogočovek je odveo ljudsku prirodu Bogu, vratio je Bogu, opravdao čoveka pred Bogom, i učinio te je Bog Njegov postao Botom ljudi, i Otac Njegov – Ocem ljudi. Bogočovek je umilostivio Boga, te je postao Bogom i Ocem sledbenika Njegovih. Stoga Spas i blagovesti Magdalini: „Ne dohvataj se do mene, jer se još ne vratih k Ocu svome; nego idi k braći mojoj, i kaži im: vraćam se k Ocu svom i Ocu vašem, i Bogu svom i Bogu vašem“. „Još se ne vratih k Ocu“ – kao Bogočovek, kao čovek, jer je za to vreme telom bio u grobu, dušom u adu, a Božanstvom svuda. „Idi k braći mojoj“, – koliko čovekoljublja! Vaskrsli Gospod naziva braćom Svoje učenike, koji su se razbežali od Njega, koji su se pred služavkama i slugama odricali Njega… Ali, time je baš Spasitelj – Spasitelj. Jer se samo iz ljubavi i ljubavlju spasava svako stvorenje ljudsko.
Sv. Justin Ćelijski1894–1979
Nazad na celo poglavlje