Sveto pismo

Jevanđelje po Jovanu 2,17

17

A učenici se njegovi opomenuše da u pismu stoji: revnost za kuću tvoju izjede me.

ἐμνήσθησαν οἱ μαθηταὶ αὐτοῦ ὅτι γεγραμμένον ἐστίν· Ὁ ζῆλος τοῦ οἴκου σου καταφάγεταί με.

Tumačenje stiha

Komentari

1
Onda u takvu dušu Gospod obično ulazi sa bičem bolesti, stradanja, karanja, iskušenja. Jer je Gospod uvek pun revnosti za dom Božji: „revnost za dom tvoj izede me“.

A dom je tvoj: i čovek, i hram, i ljubičica i krin, i svet, i vasiona, i sva sazvežđa. Jer u svima njima: ono šgo je lo gosno sačinjava tvoj presto: u logosnom je i obitalište Logosa. A to: u svakom cvetu, u svakoj zvezdi, u svakoj tvari, u svakom suncu, u svakom atomu. Zato, u svetu se neprekidno vrši bogosluženje, hristosluženje.
Sv. Justin Ćelijski1894–1979
Nazad na celo poglavlje