Sveto pismo

Jevanđelje po Jovanu 11,41

41

Uzeše dakle kamen gdje ležaše mrtvac; a Isus podiže oči gore, i reče: oče! hvala ti što si me uslišio.

ἦραν οὖν τὸν λίθον. ὁ δὲ Ἰησοῦς ἦρεν τοὺς ὀφθαλμοὺς ἄνω καὶ εἶπεν· Πάτερ, εὐχαριστῶ σοι ὅτι ἤκουσάς μου,

Tumačenje stiha

Komentari

1
41-42

Jer vaskrsenje mrtvih – vascelo je od Boga. To pokazuje i sam način obraćanja Bogočoveka Bogu Ocu pred vaskrsenje Lazara. Tu sam čovek bez Boga ne može uraditi ništa. Ali može dati od sebe ono na osnovu čega Bog može uraditi sve za njega. A to je: vera u nemoguće; vera bezuslovna u Bogočoveka i Njegovu svemoć i sveljubav. Takva vera i jeste potpuna poslušnost i pokoriost Bogu: potpuna svesnost o svojoj nemoći i Hristovoj svemoći.

Po Apostolu: „kada sam slab, onda sam silan„; i još „sve mogu u Hristu Isusu koji mi moći daje„. Smernima Gospod daje blagodat, a gordima se protivi. To je osnovno načelo evanćelskog života, večnog života i pobede nad smrću, i jednom i drugom.
Sv. Justin Ćelijski1894–1979
Nazad na celo poglavlje