Sveto pismo
Jevanđelje po Jovanu 1,14
14I riječ postade tijelo i useli se u nas puno blagodati i istine; i vidjesmo slavu njegovu, slavu, kao jedinorodnoga od oca.
Καὶ ὁ λόγος σὰρξ ἐγένετο καὶ ἐσκήνωσεν ἐν ἡμῖν, καὶ ἐθεασάμεθα τὴν δόξαν αὐτοῦ, δόξαν ὡς μονογενοῦς παρὰ πατρός, πλήρης χάριτος καὶ ἀληθείας·
Tumačenje stiha
Malo ljudsko telo – smestilo u sebi celog Boga Logosa. Da, u tome je sveta tajna, i sveta istina, i sveta stvarnost: telo je hram Boga, obitalište Boga, dom Boga. Malecno telo ljudsko smešta u sebi Nesmestivog. Kako?
Eno stvarnosti u Svetoj Bogorodici Djevi: Ona Duhom Svetim začinje, nosi i rađa nesmestivog Boga Logosa. Da, neobjašnjivo ali istinito. Da je istinito, pokazuje kasnije celokupna istorija na zvmlji Bogočoveka Hrista, Sina Svete Djeve. Celokupnim svojim životom i radom na zemlji On je pokazao da je Bog, i time da je Sveta Djeva, Bogorodica, jer je rodila Boga i Gospoda Isusa Hrista.
Sva božanska savršenstva koja je Bog Logos doneo i uneo u telo postavši telo bogomudri Evanđelist naziva blagodaću i istinom. On blagovesti: Bog Logos, postavši telo, obitavaše meću nama „pun blagodati i istine“ (st.14). A sva ta božanska savršenstva, ovu tu blagodat i istinu, Bogočovek je pokazao kroz dela svoja i reči svoje, kroz svoj bogočovečanski domostroj spasenja sveta „i videsmo slavu Njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca“ (st. 14).
„Videsmo“ mi, ne samo ja, jedan u nekom uglu nekog malenog grada galilejskog ili zaseoku judejskom, već ma, svi mi ljudi, savremenici Njegovi za žnvota Njegova na zemlji. „Videsmo“ ovu slavu Boga i silu Božju u telu ljudskom u telu Isusa Nazarećanina, Jedinorodnog Sina Božjeg.