Sveto pismo

Jakovljeva poslanica 1,12

12

Blago čovjeku koji pretrpi napast; jer kad bude kušan primiće vijenac života, koji Bog obreče onima koji ga ljube.

Μακάριος ἀνὴρ ὃς ὑπομένει πειρασμόν, ὅτι δόκιμος γενόμενος λήμψεται τὸν στέφανον τῆς ζωῆς, ὃν ἐπηγγείλατο τοῖς ἀγαπῶσιν αὐτόν.

1. Kor. 9,25, 1. Pet. 5,10, 2. Tim. 4,8

Tumačenje stiha

Komentari

1
Rekli smo da su iskušenja dvojaka i da je trpljenje korisno u svakoj vrsti. Apostol, sećajući se Gospodnje molitve koja nas uči najbezbednijem, to jest da molimo da ne padnemo u iskušenje, vraća se objašnjavanju koje je iskušenje od Boga, a koje od nas, od naše volje. Dobro je i ovo: Gospod i Bog, gledajući veliku nemoć ljudske prirode, predložio je da se molimo za udaljavanje iskušenja od nas, jer učenici Njegovi još nisu bili daleko savršeni; ali kad se spoznajom Njegovog vaskrsenja i vaznesenjem na nebo nemoćna naša priroda ukrepila, brat Njegov po telu uči već da se ne bojimo iskušenja.
Sv. Teofilakt Ohridski1050–1107
Nazad na celo poglavlje