1 A kad Samuilo ostarje, postavi sinove svoje za sudije Izrailju.
2 A ime sinu njegovu prvencu bješe Joilo, a drugomu Avija, i suđahu u Virsaveji.
4 Tada se skupiše sve starješine Izrailjeve i dođoše k Samuilu u Ramu.
6 Ali Samuilu ne bi po volji što rekoše: daj nam cara da nam sudi. I Samuilo se pomoli Gospodu.
10 I kaza Samuilo sve riječi Gospodnje narodu koji iskaše od njega cara;
13 Uzimaće i kćeri vaše da mu grade mirisne masti i da mu budu kuharice i hljebarice.
14 I njive vaše i vinograde vaše i maslinike vaše najbolje uzimaće i razdavati slugama svojim.
15 Uzimaće desetak od usjeva vaših i od vinograda vaših, i davaće dvoranima svojim i slugama svojim.
17 Stada će vaša desetkovati i vi ćete mu biti robovi.
18 Pa ćete onda vikati radi cara svojega, kojega izabraste sebi; ali vas Gospod neće onda uslišiti.
19 Ali narod ne htje poslušati riječi Samuilovijeh, i rekoše: ne, nego car neka bude nad nama,
20 Da budemo i mi kao svi narodi; i neka nam sudi car naš i ide pred nama i vodi naše ratove.