1 Opet dođoše Zifeji k Saulu u Gavaju govoreći: ne krije li se David na brdu Eheli prema Gesimonu?

2 A Saul se podiže i siđe u pustinju Zifsku, i s njim tri tisuće ljudi izabranijeh iz Izrailja, da traži Davida u pustinji Zifskoj.

3 I stade Saul u oko na brdu Eheli prema Gesimonu kraj puta; a David osta u pustinji, i opazi da Saul ide za njim u pustinju.

4 I posla David uhode, i od njih dozna zacijelo da je došao Saul.

5 Tada se podiže David i dođe na mjesto gdje Saul bijaše s vojskom. I David vidje mjesto gdje spavaše Saul i Avenir sin Nirov vojvoda njegov; a spavaše Saul među kolima a narod ležaše oko njega.

6 I David progovori i reče Ahimelehu Hetejinu i Avisaju sinu Serujinu bratu Joavovu: ko će sići sa mnom k Saulu u oko? A Avisaj odgovori: ja ću sići s tobom.

7 I tako David i Avisaj dođoše noću k narodu; a gle, Saul ležaše i spavaše između kola, i koplje mu bješe čelo glave pobodeno u zemlju; Avenir pak i narod ležahu oko njega.

8 Tada reče Avisaj Davidu: danas ti dade Bog neprijatelja tvojega u ruke; zato sada da ga probodem kopljem za zemlju jedanput, neću više.

9 A David reče Avisaju: nemoj ga ubiti; jer ko će podignuti ruku svoju na pomazanika Gospodnjega i biti prav?

10 Još reče David: tako živ bio Gospod, Gospod će ga ubiti, ili će doći dan njegov da umre, ili će izaći u boj i poginuti.

11 Ne dao mi Bog da dignem ruku svoju na pomazanika Gospodnjega! Nego uzmi sada koplje što mu je čelo glave i čašu za vodu, pa da idemo.

12 I David uze koplje i čašu za vodu, što bješe čelo glave Saulu, i otidoše; i niko ih ne vidje ni osjeti, niti se koji probudi, nego svi spavahu; jer bješe napao na njih tvrd san od Gospoda.

13 I David prešav na drugu stranu stade navrh brda izdaleka; i bješe između njih mnogo mjesta.

14 I stade David vikati narod i Avenira sina Nirova govoreći: što se ne odzivaš, Avenire? A Avenir se odazva i reče: koji si ti što vičeš cara?

15 A David reče Aveniru: nijesi li ti junak? i ko je kao ti u Izrailju? Zašto nijesi čuvao cara gospodara svojega? Jer je išao jedan iz naroda da ubije gospodara tvojega.

16 Nijesi dobro radio. Tako da je živ Gospod, zaslužili ste smrt što nijeste čuvali gospodara svojega, pomazanika Gospodnjega. Eto, gledaj, gdje je koplje carevo i čaša za vodu što mu bješe čelo glave?

17 Tada Saul pozna glas Davidov, i reče: je li to tvoj glas, sine Davide? A David reče: moj je glas, care gospodaru!

18 Još reče: zašto gospodar moj goni slugu svojega? jer šta sam učinio? i kako je zlo u ruci mojoj?

19 Zato sada care gospodaru moj, poslušaj riječi sluge svojega. Ako te Gospod draži na mene, neka mu je ugodan prinos tvoj; ako li sinovi čovječiji, prokleti su pred Gospodom, jer me izagnaše danas da se ne držim našljedstva Gospodnjega, i rekoše: idi, služi tuđim bogovima.

20 Ali sada da ne padne krv moja na zemlju daleko od očiju Gospodnjih; jer car Izrailjev izide da traži buhu jednu, kao kad ko goni jarebicu po planini.

21 Tada reče Saul: zgriješio sam; vrati se, sine Davide, neću ti otsele činiti zla, kad ti danas draga bi duša moja; evo, ludo sam radio i pogriješio sam veoma.

22 A David odgovori i reče: evo koplja careva; neka dođe koji od momaka i neka ga uzme.

23 A Gospod će platiti svakome po pravdi njegovoj i po vjeri njegovoj. Jer te bješe predao Gospod danas u ruke moje, ali ne htjeh dignuti ruke svoje na pomazanika Gospodnjega.

24 I zato, evo, kako je danas meni draga bila duša tvoja, tako neka bude draga moja duša pred Gospodom, i neka me izbavi iz svake nevolje.

25 A Saul reče Davidu: da si blagosloven, sine moj Davide! izvršićeš i nadvladaćeš. Tada David otide svojim putem, a Saul se vrati u svoje mjesto.

Analiza
Pretraga