1 A David otišavši odande stade na tvrdijem mjestima Engadskim.
2 I kad se Saul vrati odagnavši Filisteje, rekoše mu govoreći: eno Davida u pustinji Engadskoj.
6 A poslije zadrhta srce Davidu što otsiječe skut Saulu.
10 I reče David Saulu: zašto slušaš što ti kažu ljudi koji govore: eto David traži zlo tvoje?
14 Kako kaže stara priča: od bezbožnijeh izlazi bezbožnost; zato se ruka moja neće podignuti na te.
15 Za kim je izašao car Izrailjev? koga goniš? mrtva psa, buhu jednu.
18 I reče Davidu: praviji si od mene, jer si mi vratio dobro za zlo koje sam ja tebi učinio.
19 I danas si mi pokazao da mi dobro činiš; jer me Gospod dade tebi u ruke, a ti me opet ne ubi.
21 I sada, evo, znam da ćeš zacijelo biti car, i jako će biti u tvojoj ruci carstvo Izrailjevo.