1 A David otišavši odande stade na tvrdijem mjestima Engadskim.

2 I kad se Saul vrati odagnavši Filisteje, rekoše mu govoreći: eno Davida u pustinji Engadskoj.

3 Tada uze Saul tri tisuće ljudi izabranijeh iz svega Izrailja, i otide da traži Davida i ljude njegove po vrletima gdje su divokoze.

4 I dođe k torovima ovčijim ukraj puta gdje bijaše pećina; i Saul uđe u nju rad sebe; a David i njegovi ljudi sjeđahu u kraju u pećini.

5 I rekoše Davidu ljudi njegovi: evo dana, za koji ti reče Gospod: evo ja ti predajem neprijatelja tvojega u ruke da učiniš s njim što ti je volja. I David usta, te polako otsiječe skut od plašta Saulova.

6 A poslije zadrhta srce Davidu što otsiječe skut Saulu.

7 I reče svojim ljudima: ne dao Bog da to učinim gospodaru svojemu, pomazaniku Gospodnjemu, da podignem ruku svoju na nj. Jer je pomazanik Gospodnji.

8 I odvrati riječima David ljude svoje i ne dade im da ustanu na Saula. I Saul izašav iz pećine pođe svojim putem.

9 Potom David usta, i izašav iz pećine stade vikati za Saulom govoreći: care gospodine! A Saul se obazre, a David se savi licem do zemlje i pokloni se.

10 I reče David Saulu: zašto slušaš što ti kažu ljudi koji govore: eto David traži zlo tvoje?

11 Evo, danas vidješe oči tvoje da te je Gospod bio predao danas u moje ruke u ovoj pećini, i rekoše mi da te ubijem: ali te poštedjeh, i rekoh: neću dignuti ruke svoje na gospodara svojega, jer je pomazanik Gospodnji.

12 Evo, oče moj, evo vidi skut od plašta svojega u mojoj ruci; otsjekoh skut od plašta tvojega, a tebe ne ubih; poznaj i vidi da nema zla ni nepravde u ruci mojoj, i da ti nijesam zgriješio; a ti vrebaš dušu moju da je uzmeš.

13 Gospod neka sudi između mene i tebe, i neka me osveti od tebe; ali ruka se moja neće podignuti na te.

14 Kako kaže stara priča: od bezbožnijeh izlazi bezbožnost; zato se ruka moja neće podignuti na te.

15 Za kim je izašao car Izrailjev? koga goniš? mrtva psa, buhu jednu.

16 Gospod neka bude sudija, i neka rasudi između mene i tebe; on neka vidi i raspravi moju parnicu i izbavi me iz ruke tvoje.

17 A kad izgovori David ove riječi Saulu, reče Saul: je li to tvoj glas, sine Davide? I podigavši Saul glas svoj zaplaka.

18 I reče Davidu: praviji si od mene, jer si mi vratio dobro za zlo koje sam ja tebi učinio.

19 I danas si mi pokazao da mi dobro činiš; jer me Gospod dade tebi u ruke, a ti me opet ne ubi.

20 I ko bi našavši neprijatelja svojega pustio ga da ide dobrijem putem? Gospod neka ti vrati dobro za ovo što si mi učinio danas.

21 I sada, evo, znam da ćeš zacijelo biti car, i jako će biti u tvojoj ruci carstvo Izrailjevo.

22 Zato mi se sada zakuni Gospodom da nećeš istrijebiti sjemena mojega poslije mene, ni imena mojega zatrti u domu oca mojega.

23 I zakle se David Saulu; i Saul otide kući svojoj, a David i ljudi njegovi otidoše na tvrdo mjesto.