1 Tada javiše Davidu govoreći: evo Filisteji udariše na Keilu, i haraju gumna.

2 I upita David Gospoda govoreći: hoću li ići i udariti na te Filisteje? A Gospod reče Davidu: idi, i pobićeš Filisteje i izbaviti Keilu.

3 A Davidu rekoše ljudi njegovi: evo nas je strah ovdje u Judinoj zemlji, a šta će biti kad pođemo u Keilu na oko Filistejski.

4 Zato David opet upita Gospoda, a Gospod mu odgovori i reče: ustani, idi u Keilu, jer ću ja predati Filisteje u ruke tvoje.

5 Tada otide David sa svojim ljudima u Keilu, i udari na Filisteje, i otjera im stoku, i pobi ih ljuto; tako izbavi David stanovnike Keilske.

6 A kad Avijatar sin Ahimelehov pobježe k Davidu u Keilu, donese sobom oplećak.

7 Potom javiše Saulu da je David došao u Keilu; i reče Saul: dao ga je Bog u moje ruke, jer se zatvorio ušavši u grad, koji ima vrata i prijevornice.

8 I sazva Saul sav narod na vojsku da ide na Keilu i opkoli Davida i ljude njegove.

9 Ali David doznavši da mu Saul zlo kuje, reče Avijataru svešteniku: uzmi na se oplećak.

10 I reče David: Gospode Bože Izrailjev! čuo je sluga tvoj da se Saul sprema da dođe na Keilu da raskopa grad mene radi.

11 Hoće li me Keiljani predati u njegove ruke? hoće li doći Saul kao što je čuo sluga tvoj? Gospode Bože Izrailjev! kaži sluzi svojemu. A Gospod odgovori: doći će.

12 Opet reče David: Keiljani hoće li predati mene i moje ljude u ruke Saulove? A Gospod odgovori: predaće.

13 Tada se David podiže sa svojim ljudima, oko šest stotina ljudi, i otidoše iz Keile, i idoše kuda mogoše. A kad Saulu javiše da je David pobjegao iz Keile, tada on ne htje ići.

14 A David se bavljaše u pustinji po tvrdijem mjestima, i namjesti se na jednom brdu u pustinji Zifu. A Saul ga tražaše jednako, ali ga Gospod ne dade u njegove ruke.

15 I David videći da je Saul izašao te traži dušu njegovu, osta u pustinji Zifu, u šumi.

16 A Jonatan sin Saulov podiže se i dođe k Davidu u šumu, i ukrijepi mu ruku u Gospodu;

17 I reče mu: ne boj se, jer te neće stignuti ruka cara Saula oca mojega; nego ćeš carovati nad Izrailjem, a ja ću biti drugi za tobom; i Saul otac moj zna to.

18 I učiniše njih dvojica vjeru pred Gospodom; i David osta u šumi, a Jonatan otide kući svojoj.

19 Tada dođoše Zifeji k Saulu u Gavaju, i rekoše: ne krije li se David kod nas po tvrdijem mjestima u šumi na brdu Eheli nadesno od Gesimona?

20 Sada dakle po svoj želji duše svoje, care, izidi, a naše će biti da ga predamo u ruke caru.

21 A Saul reče: Gospod da vas blagoslovi, što me požaliste.

22 Idite sada i doznajte još bolje i razberite i promotrite gdje se sakrio i ko ga je ondje vidio; jer mi kažu da je vrlo lukav.

23 Promotrite i vidite sva mjesta gdje se krije, pa opet dođite k meni kad dobro doznate, i ja ću poći s vama; i ako bude u zemlji, tražiću ga po svijem tisućama Judinijem.

24 Tada ustaše i otidoše u Zif prije Saula; a David i ljudi njegovi bijahu u pustinji Maonu u ravnici nadesno od Gesimona.

25 I Saul izide sa svojim ljudima da ga traži; a Davidu javiše, te on siđe sa stijene i stade u pustinji Maonu. A Saul kad to ču, otide za Davidom u pustinju Maon.

26 I Saul iđaše jednom stranom planine, a David sa svojim ljudima drugom stranom planine; i David hićaše da uteče Saulu, jer Saul sa svojim ljudima opkoljavaše Davida i njegove ljude da ih pohvata.

27 U tom dođe glasnik Saulu govoreći: brže hodi; jer Filisteji udariše na zemlju.

28 Tada se vrati Saul ne tjerajući dalje Davida, i otide pred Filisteje. Otuda se prozva ono mjesto Sela-Amalekot.

Analiza
Pretraga