2 I uze ga Saul taj dan, i ne dade mu da se vrati kući oca svojega.
3 I Jonatan učini vjeru s Davidom, jer ga ljubljaše kao svoju dušu.
9 I od toga dana Saul gledaše poprijeko Davida.
11 I Saul baci koplje govoreći: da prikujem Davida za zid. Ali mu se David izmače dva puta.
12 I Saula bješe strah od Davida, jer Gospod bješe s njim, a od Saula bješe otstupio.
13 Zato ga ukloni Saul od sebe, i postavi ga tisućnikom; i on odlažaše i dolažaše pred narodom.
14 I David bijaše srećan u svemu što činjaše, jer Gospod bijaše s njim.
15 A Saul videći da je veoma srećan, bojaše ga se.
16 A sav Izrailj i Juda ljubljaše Davida, jer on odlažaše i dolažaše pred njima.
19 A kad dođe vrijeme da Meravu kćer Saulovu dadu Davidu, dadoše je Adrilu Meolaćaninu za ženu.
20 Ali Davida ljubljaše Mihala kći Saulova; a kad to javiše Saulu, bi mu po volji.
24 I Saulu javiše ovo sluge njegove govoreći: ovako reče David.
28 I Saul vidje i pozna da je Gospod sa Davidom; i Mihala kći Saulova ljubljaše ga.
29 A Saul se još većma poboja Davida; i bijaše Saul jednako neprijatelj Davidu.