1 I ču (o tome) u dane one Judita, kći Merara, sina Oksova, sina Josifova, sina Ozilijeva, sina Elkijeva, sina Ananijeva, sina Gedeonova, sina Rafainova, sina Ahitonova, sina Ilijeva, sina Helkijeva, sina Elijavova, sina Natanaileva, sina Salamiileva, sina Sarasadajeva, sina Izrailjeva.

2 I (bješe) muž njen Manasija od plemena njenog i otačastva njenog; i umrije u dane žetve ječmene;

3 Jer nastojavaše nad onima koji vezahu snopove u polju, i žega dođe na glavu njegovu, i pade na postelju svoju i skonča u Vetiluji, gradu svome, i sahraniše ga sa ocima njegovim u polju između Dotaima i Valamona.

4 I bješe Judita u domu svome kao udovica tri godine i četiri mjeseca

5 I načini sebi stan na krovu doma svoga, i stavi oko bedara svojih vretište (vreću), i bjehu na njoj haljine udovištva njenog.

6 I posti se sve dane udovištva svoga, osim predsubota i subota, i pred novomjesečja i mladomjesečja, i praznika i radosnih (dana) doma Izrailjeva.

7 I bješe lijepa izgledom i krasna licem veoma. I ostavi joj Manasija, muž njen, zlato i srebro, i sluge i sluškinje i stoku i njive; i staraše se o njima.

8 I ne bi toga ko bi govorio o njoj riječ zlu, jer se bojala Boga veoma.

9 I ču riječi naroda zle na načelnika, pošto postadoše malodušni zbog nedostatka vode, i Judita ču sve riječi, koje izgovori njima Ozija, kako im se zakle da preda grad poslije pet dana Asircima;

10 I poslavši (povjerljivu) sluškinju svoju, nadzornicu svega imanja njenog, pozva Havrina i Harmina, starješine grada ovoga,

11 I dođoše k njoj i reče im: Čujte me načelnici onih koji žive u Vetiluji! Nije prava riječ vaša, koju rekoste pred narodom u ovaj dan i položiste zakletvu ovu, koju izgovoriste među Bogom i među vama, i rekoste da ćete predati grad neprijateljima našim ako se ovih dana ne obrati Gospod na pomoć vama.

12 I sada, ko ste vi što iskušaste Boga u danu današnjem, i stojite iznad Boga među sinovima čovječijim?

13 I sada Gospoda Svedržitelja provjeravate, ta ništa nećete spoznati do kraja vijeka!

14 Ako dubinu srca čovječijega ne možete ispitati i riječi razuma njegovog postići, kako ćete, onda, Boga koji je stvorio sve ovo istražiti i um njegov spoznati i misao njegovu razumjeti? Nikako, braćo, ne gnjevite Gospoda Boga našega.

15 Jer ako ne želi u toku pet dana da nam pomogne, On ima vlast u koje hoće dane da (nas) pokrije ili da nas pogubi pred licem neprijatelja naših.

16 Pa vi ne dajte jemstvo savjetima Gospoda Boga našega, jer nije kao čovjeku Bogu prijetiti, niti kao sinu čovječijem suditi.

17 Toga radi, očekujući od Njega spasenje, prizovimo Ga na pomoć našu, i uslišiće glas naš, ako Mu bude ugodno.

18 Jer ne ustade u rodovima našim, niti ima u danu današnjem, ni pleme ni otački dom, ni narodni skup ni grad među nama koji se klanjaju bogovima rukotvorenim, kao što je bilo u ranijim vremenima;

19 Zbog čega biše predati maču i razorenju oci naši i padoše padom velikim pred neprijateljima našim.

20 Mi, pak, drugoga Boga ne poznasmo osim Njega; otuda se nadamo da neće prezreti nas, ni od roda našega.

21 Jer ako budemo mi uzeti, biće uzeta sva Judeja, i biće razgrabljene svetinje naše, i tražiće oskvrnjenje njihovo od naše krvi,

22 I ubijanje braće naše i porobljenje zemlje, i opustošenje nasleđa našeg vratiće na glavu našu među narodima, tamo gdje bi bili porobljeni, i bićemo na sablazan i na sramotu pred porobljivačima našim.

23 Jer neće se usmjeriti ropstvo naše na blagodat, nego u beščašće će ga postaviti Gospod Bog naš.

24 I sada, braćo, pokažimo braći našoj da od nas zavisi duša njihova, i svetinja i Dom (Božji) i žrtvenik utvrđuje se na nama.

25 Pored ovoga svega, zablagodarimo Gospodu Bogu našem koji nas kuša, kao i oce naše.

26 Sjetite se šta je učinio sa Avraamom, i koliko je kušao Isaka i šta se događalo Jakovu u Mesopotamiji Sirijskoj dok je čuvao ovce Lavana, brata matere svoje.

27 Jer kao što je one isprobao radi provjere srdaca njihovih, tako se ni nama ne osveti, nego radi pouke kara Gospod one koji mu se približuju.

28 I reče joj Ozija: Sve što si rekla, dobrim srcem si govorila, i nema ga ko će se suprotstaviti riječima tvojim;

29 Jer nije danas mudrost tvoja javna, nego od početka dana tvojih poznade sav narod razboritost tvoju, budući da su dobre pomisli srca tvoga.

30 Nego je narod veoma ožednio, i primorao nas da učinimo kao što im govorismo i da navedemo na nas zakletvu koju nećemo prestupiti.

31 I sada pomoli se za nas, jer si žena pobožna, i poslaće Bog kišu da se ispune naši bunari, pa više nećemo oskudijevati.

32 I reče njima Judita: Počujte me i učiniću djelo koje će se prenositi sa pokoljenja na pokoljenje roda našega.

33 Vi ćete stati na vrata ove noći, i ja ću izaći sa sluškinjom svojom, i u danima poslije kojih rekoste da ćete predati grad neprijateljima svojim, posjetiće Gospod Izrailj u ruci mojoj;

34 Vi, pak, ne ispitujte postupak moj, jer neću vam reći sve dok se ne svrši ono što ću ja učiniti.

35 I reče joj Ozija i načelnici: Idi u miru, i Gospod Bog ispred tebe za osvetu neprijateljima našim.

36 I povrativši se iz šatora, otidoše na svoja mjesta.

Analiza
Pretraga