1A ujutro objavi Olofern svoj vojsci svojoj i svemu narodu svome, koji mu dođe u savezništvo, da se krenu na Vetiluju i prolaze gorske, da prethodno zauzmu i zarate protiv sinova Izrailjevih.
2I krenu u onaj dan svaki čovjek silni njihov; a sila njihovih ljudi ratnika (bješe) pješaka hiljada sto sedamdeset i konjanika hiljada dvanaest, osim komore i ljudi koji iđahu pješke sa njima, mnoštvo veliko veoma.
3I ulogoriše se u dolini blizu Vetiluje na izvoru, i protegoše se u širinu od Dotajima do Velvema, i u dužinu od Vetiluje do Kiamona, koji je naspram Esdrilona.
4Sinovi, pak, Izrailjevi, kad vidješe ovo mnoštvo njihovo, smutiše se veoma i rekoše svaki bližnjem svome: Sada će ovi sravniti sve lice zemlje, pa ni gore visoke, ni udoline ni brda neće izdržati težinu njihovu.
13Jer odande se napajaju svi koji žive u Vetiluji; i pogubiće ih žeđ, i predaće grad njihov, pa ćemo mi i narod naš popeti se na obližnje vrhove gora, i postavićemo na njih predstražu da ne bi izašao iz grada ni jedan čovjek.
18I uziđoše sinovi Isavovi i sinovi Amonovi i utaboriše se u Gorski (kraj) naspram Dotaima. I poslaše od sebe prema jugu i istoku naspram Eprevila, koji je blizu Husa, što je na potoku Mohmuru. I ostala vojska Asiraca utabori se u polju i pokri sve lice zemlje, i šatori njihovi i komore njihove, zavojštiše masom velikom, a bilo ih je mnoštvo veoma veliko.
19I sinovi Izrailjevi zavapiše ka Gospodu Bogu svome, jer postade malodušan duh njihov, pošto ih opkoliše svi neprijatelji njihovi i nije bilo moguće izbjeći između njih.
20I ostade okolo njih sav tabor asurski, pješaci i ratna kola i konjica njihova, dana trideset četiri; i isprazniše se svima koji žive u Vetiluji sve posude njihove za vodu,
22I smutiše se odojčad njihova, i žene i mladići iznemogoše od žeđi, i padahu po gradskim trgovima i na prolazima vratnica, i ne bješe moći više u njima.
27Jer bolje nam je da postanemo plijen njegov; postaćemo roblje i živjeće duša naša, i nećemo vidjeti smrt odojčadi naše pred očima našim, i žene i čeda naša kako gube duše svoje.
28Svjedočimo vam nebom i zemljom, i Bogom našim i Gospodom otaca naših, koji nam uzvraća po grijesima našim i po grijesima otaca naših, da ne učini po riječima ovim u dan današnji.
30I reče im Ozija: Budite hrabri, braćo, izdržimo još pet dana, u kojima će povratiti Gospod Bog naš milost svoju na nas, jer neće nas ostaviti do kraja.