1I čuše sinovi Izrailjevi koji žive u Judeji sve što učini Olofern narodima, vojskovođa Navuhodonosora, cara asirskoga, na koji način razgrabi sve njihove sveštene (stvari) i predade ih uništenju.
5I zaposjedoše sve vrhove gora visokih i ogradiše (zidom) sela u njima, i ostaviše za hranu za ratne pripreme, jer nedavno bjehu polja njihova požnjevena.
6I napisa Joakim, sveštenik veliki, koji bješe tih dana u Jerusalimu, stanovnicima Vetulije i Vetomastema, koji je naspram Esdrilona, ispred polja blizu Dotema,
7Govoreći da zauzmu uspone gorske, jer kroz njih je bio ulaz u Judeju, i bilo je lako braniti ih prilazeće, pošto je uzak prilaz, od svih ljudi - po dvojica.
11I svaki muž Izrailjac i žena i djeca koji žive u Jerusalimu padoše pred licem Hrama i posuše pepeo na glave svoje i rasprostriješe vretišta svoja pred licem Gospodnjim.
12I žrtvenik vretištem obaviše i zavapiše k Bogu Izrailjevu jednodušno, prilježno, da ne dopusti u razgrabljenje mladence njihove, i žene u plijen i gradove nasleđa njihovog na razorenje i svetinju na skvrnavljenje i sramotu na radovanje (mnogobožnim) narodima.
13I usliša Gospod glas njihov i pogleda na tugu njihovu; i postio se narod više dana u svoj Judeji i Jerusalimu pred licem svetih Gospoda Svedržitelja.
14I Joakim, sveštenik veliki, i svi koji su stojali pred Gospodom sveštenici i bogoslužitelji Gospodnji, opasani vretištem po bedrima svojim, prinošahu svespaljenicu neprestanu i molitve i dobrovoljna davanja narodna.