1I u godini osamnaestoj, dvadeset drugog (dana) prvog mjeseca, bi riječ u domu Navuhodonosora, cara asirskog, da se osveti svoj zemlji kao što je rekao.
5Ovo govori car veliki, gospodar sve zemlje: Gle, ti ćeš izaći od lica moga i uzećeš sa sobom muževe pouzdane u snagu svoju, pješaka sto dvadeset hiljada i mnoštvo konja sa dvanaest hiljada konjanika,
7I javićeš im da spremaju zemlju i vodu, jer ću izaći u gnjevu svome na njih i pokriću sve lice zemlje nogama sile moje i predaću ih na razgrabljenje njima,
19I izađe on i sva sila njegova na putovanje, da idu ispred cara Navuhodonosora i da pokriju sve lice zemlje prema Zapadu kolima, konjicom i pješacima, izabranicima svojim.
27I siđe u polje Damaskovo u dane žetve pšenice i popali sve njive njihove, i stada (ovaca) i goveda njihova predade na uništenje, i gradove njihove poplijeni, i polja njihova opustoši, i porazi sve mladiće njihove oštricom mača.
28I napade strah i trepet njegov na stanovnike Primorja, koji bjehu u Sidonu i Tiru, i koji stanovahu u Suru i Okini i koji boravljahu u Jemnanu; i koji stanovahu u Azotu i Askalonu uplašiše se od njega veoma.