1 I reče Judita: Započnite Bogu mome timpanima, pojte Gospodu kimvalima, divno mu zapjevajte pjesmu novu, uznosite i prizivajte ime Njegovo,

2 Jer si Gospod Bog koji mrvi ratove, jer u logorima njegovim posred naroda izbavi me iz ruku gonitelja mojih:

3 Dođe Asur sa gora sa sjevera, dođe u neizbrojnoj sili svojoj, čije mnoštvo zatvori izvore, i konjica njihova pokri gore;

4 Reče: popaliti predjele moje, i mladiće moje pobiti mačem i odojčad moju baciti na zemlju i mladence moje dati u plijen i djevojke moje zarobiti.

5 Gospod Svedržitelj porazi ih rukom žene.

6 Jer ne pade silnik njihov od mladića, niti ga sinovi divovski poraziše, niti ga visoki divovi napadoše, nego Judita, kćer Merarijeva, ljepotom lica svoga raslabi ga,

7 Jer je skinula haljinu udovištva svoga na uzvišenje stradalnih u Izrailju, namaza lice svoje mirisima

8 I poveza kosu svoju (ukrasnim) vijencem i uze haljinu lanenu da ga prelasti;

9 Sandale njene uhvati oko njegovo, i ljepota njena zarobi dušu njegovu, presječe nož vrat njegov.

10 Zapanjiše se Persijanci smjelosti njenoj, i Miđane drskost njena potrese;

11 Tada zakliktaše poniženi moji, - i uplašiše se nemoćni moji i smutiše se, podigoše glas svoj - i biše pobjeđeni;

12 Sinovi mladica (djevojački) izbodoše ih i kao robove bjegunce ranjavahu ih, pogiboše od vojske Gospoda moga.

13 Pjevaću Bogu mome pjesmu novu: Gospode, veliki si i proslavljen, čudesan krjepošću, nepobjediv,

14 Tebi neka služi sva tvorevina tvoja, jer ti reče, i postadoše; posla Duha svoga, i sazda; i nema toga ko će se suprotstaviti glasu tvome.

15 Jer će se gore pokrenuti; kamenje, pak, od lica tvoga kao vosak istopiće se; a pri tom, onima koji te se boje ti ćeš se smilovati.

16 Mala je svaka žrtva za miris miomirisni, i ništavan svaki prinos na svespaljenicu Tebi, a koji se boji Gospoda, veliki je za svagda.

17 Teško narodima koji ustaju na rod moj; Gospod Svedržitelj osvetiće im se u dan Suda, poslaće oganj i crve na njihova tijela, i plakaće gorko vavijek.

18 A kad dođoše u Jerusalim, pokloniše se Bogu, i pošto se očisti narod, prinesoše svespaljenice svoje, i dobrovoljne (prinose) svoje i darove.

19 I priloži Judita sve sasude Olofernove, koje joj dade narod, i zavjesu koju sama sebi uze iz odaje njegove, na dar Gospodu dade.

20 I narod se veseljaše u Jerusalimu pred licem svetilišta tri mjeseca, i Judita sa njima ostade.

21 A posle ovih dana povrati se svaki na imanje svoje, a Judita otide u Vetiluju i ostade nad imovinom svojom; i postade u svoje vrijeme slavna u svoj zemlji.

22 I mnogi je poželješe, i ne poznade je čovjek u sve dane života njenog, od dana u koji umrije Manasija, muž njen; i pribroja se narodu svome.

23 I dostiže veoma velike (godine) i ostari u domu muža svoga sto pet godina; i pusti sluškinju svoju slobodnu, i umrije u Vetiluji i sahraniše je u pećini muža njenog Manasije.

24 I oplakivaše je dom Izrailjev sedam dana. I razdijeli imanje svoje prije nego što će umrijeti svima srodnicima Manasije, muža svoga, i srodnicima roda njenog.

25 I ne bješe više niko ko bi plašio sinove Izrailjeve u dane Judite i dugo vremena poslije smrti njene.