4I posla Ozija u Vatomastem i Vivaju i Hovaju i Kolu i u svaki kraj Izrailjev one koji su javljali o dogodivšim se, i da svi pohitaju za neprijateljima na njihovo uništenje.
5A kad čuše sinovi Izrailjevi, svi jednodušno napadoše na njih i sjekoše ih do Hovaje. Takođe i oni iz Jerusalima pristigoše i iz sveg Gorskog kraja, jer im javiše o dogodivšim se u logoru neprijatelja njihovih; i oni u Galadu i u Galileji nanesoše im poraz veliki, sve dok ne prominuše Damask i predjele njegove.
7Sinovi, pak, Izrailjevi povrativši se od sječe, zavladaše ostalima; i gradovi i sela u Gorskom kraju i u ravnici zadobiše veliki plijen, jer bješe (ga) mnoštvo veoma veliko.
8Joakim, pak, sveštenik veliki, i starješine sinova Izrailjevih živeći u Jerusalimu, dođoše da vide dobra koja učini Gospod Izrailju, i da vide Juditu i da joj iskažu poštovanje (mir).
9A kad uđoše ka njoj, blagosloviše je svi jednodušno i rekoše joj: Ti si uzvišenje Jerusalima, ti velika slava Izrailja, ti velika pohvala roda našega!
10Učinila si sve ovo rukom svojom, učinila si dobra sa Izrailjem, i odobrovolji se na njima Bog: blagoslovena budi Svedržiteljem Gospodom u vječna vremena. I reče sav narod: Neka bude!
11I plijenio je sav narod logor za trideset dana; i dadoše Juditi šator Olofernov i sve srebrne sasude, i postelje i umivaonike i sve predmete njegove; a ona uzevši ovo, natovari na mazgu svoju, i upregnu kola svoja, i metnu sve ovo na njih.
12I stekoše se sve žene Izrailjeve da je vide i blagosloviše je i prirediše joj kolo sa svoje strane. I uze pruće cvijećem ukrašeno rukama svojim i dade ženama oko sebe;
13I ovjenčaše se maslinom, ona i (druge) sa njom, i krenu ispred svega naroda kolom predvodeći sve žene, i posljedovahu svi ljudi Izrailjevi naoružani, sa vijencima i himnama u ustima svojim.