2I kad osvane jutro i izađe sunce na zemlju, uzmite svaki oružje ratno vaše, i izići ćete svaki čovjek krjepki izvan grada, i daćete načelnika nad njima, kao da silazite u polje prema predstražama sinova Asurovih, ali nećete sići.
3I uzeće oni sve oružje svoje i otići u logor svoj, i podići će vojvode sile asurske; i pohitaće ka šatoru Oloferna i neće ga naći, i spopašće ih strah i pobjeći će od lica vašega.
7Pošto ga, pak, podigoše, pripade nogama Juditinim, i pokloni se licu njenom i reče: Blagoslovena si ti u svakom obitavalištu Judinom i u svemu narodu; koji čuju ime tvoje potrešće se.
13I dođoše do šatora Olofernova i rekoše onome koji je bio glavni nad svima: Probudi gospodina našega, jer se drznuše sluge da siđu na nas u rat, da budu konačno istrijebljeni.
19A kada čuše ove riječi knezovi sile asurske, razdriješe haljine svoje i smete se duša njihova veoma, i nastade krik njihov i vika silna posred logora.