1 I reče im Judita: Čujte me, braćo, iuzevši glavu ovu, objesite je na kuli zida vašeg.

2 I kad osvane jutro i izađe sunce na zemlju, uzmite svaki oružje ratno vaše, i izići ćete svaki čovjek krjepki izvan grada, i daćete načelnika nad njima, kao da silazite u polje prema predstražama sinova Asurovih, ali nećete sići.

3 I uzeće oni sve oružje svoje i otići u logor svoj, i podići će vojvode sile asurske; i pohitaće ka šatoru Oloferna i neće ga naći, i spopašće ih strah i pobjeći će od lica vašega.

4 I vi pošavši za njima i svi koji žive na cijelom predjelu Izrailjevom, pobićete ih na putevima njihovim.

5 A prije nego učinite ovo, pozovite mi Ahiora Amonca da vidjevši pozna ko uništava dom Izrailjev i ko je njega kao u smrt poslao nama.

6 I pozvaše Ahiora iz doma Ozijina. A pošto dođe i vidje glavu Olofernovu u ruci jednog čovjeka na sabranju naroda, pade na lice i smete se duh njegov.

7 Pošto ga, pak, podigoše, pripade nogama Juditinim, i pokloni se licu njenom i reče: Blagoslovena si ti u svakom obitavalištu Judinom i u svemu narodu; koji čuju ime tvoje potrešće se.

8 A sad mi reci šta si učinila ovih dana. I ispriča mu Judita pred narodom sve što bješe učinila od dana kad je izašla do sad kad im govori.

9 A kad presta da govori, kliknuše ljudi glasom velikim i dadoše glas radosni gradu svome.

10 Vidjevši Ahior sve što učini Bog Izrailju, povjerova Bogu silno i obreza okrajak tijela svoga, i bi pridodat domu Izrailjevu do dana današnjega.

11 A kada jutro nastade i objesiše glavu Olofernovu na zid, uzeše svi muškarci oružje svoje i izađoše po pukovima na uzvišenja Gore.

12 Sinovi, pak, Asurovi kad ih vidješe, razaslaše (vijest) vođama svojim; a oni dođoše vojvodama i tisućnicima i svima knezovima svojim.

13 I dođoše do šatora Olofernova i rekoše onome koji je bio glavni nad svima: Probudi gospodina našega, jer se drznuše sluge da siđu na nas u rat, da budu konačno istrijebljeni.

14 I uze Vagoje i zakuca na pregradu šatora, jer je mislio da on spava sa Juditom.

15 Pošto se niko ne ču, razkrili i uđe u ložnicu i nađe ga na pragu bačenog mrtva, a glava njegova otkinuta sa njega.

16 I zavika glasom velikim sa plačem i uzdisajem i silnim vapajem, i podera haljine svoje.

17 I uđe u šator gdje je Judita boravila, i ne nađe je. I iskoči među narod i zavika:

18 Odmetnuše se sluge, učini sramotu jedna žena od Jevreja domu cara Navuhodonosora! Jer, evo, Oloferna na zemlji, a glave nema na njemu.

19 A kada čuše ove riječi knezovi sile asurske, razdriješe haljine svoje i smete se duša njihova veoma, i nastade krik njihov i vika silna posred logora.

Analiza
Pretraga