4I reče Judita njemu: Živa (da) je duša tvoja, gospodine moj, neće potrošiti sluškinja tvoja ono što je sa mnom dok ne učini Gospod rukom mojom ono što je namislio.
7I zapovijedi Olofern tjelohraniteljima da je ne sprječavaju. I ostade u logoru tri dana; i izlazila je noću u udolinu vetilujsku i pogružavala se u logoru u izvor vodeni.
11I reče Vagoju, evnuhu, koji bješe nadzornik nad svima njegovima: Idi i ubijedi ženu Jevrejku, koja je kod tebe, da dođe ka nama, da jede i pije sa nama;
13I izađe Vagoje od lica Oloferna i uđe kod nje i reče: Da ne bude lijenja ta lijepa sluškinja da dođe gospodinu mome da se proslavi pred licem njegovim, i pije sa nama na veselje vino, i da bude u ovaj dan kao jedna od kćeri sinova asurskih koje predstoje u domu Navuhodonosorovom.
14I reče mu Judita: I ko sam ja da se usprotivim gospodinu mome? Zato, sve što je u očima njegovim ugodno, pohitavši učiniću, i biće mi to radovanje do dana smrti moje.
15I ustavši, ukrasi se haljinom i svim ukrasima ženskim, i dođe sluškinja njena i razastrije joj naspram Oloferna donje prostirke koje dobi od Vagoja za svakodnevnu upotrebu svoju, da bi jela naslonivši se na njih.
16I ušavši nasloni se Judita; i ovansebi se srce Olofernovo na nju i zadrhta duša njegova, i poželje silno da bude sa njom; a gledao je trenutak kako da je namami od onog dana kad ju je vidio.