1 I reče joj Olofern: Budi smjela, ženo, ne boj se srcem svojim, jer ja ne učinih zla čovjeku koji izvoli služiti Navuhodonosoru, caru sve zemlje.

2 A sada narod tvoj, koji živi u Gorskom (kraju), da me nisu ponizili, ne bih podigao koplje svoje na njih; nego oni sami sebi učiniše ovo.

3 I sada reci mi radi čega si otišla od njih i došla ka nama, jer došla si ka spasenju. Budi smjela, ove noći ćeš živjeti, pa i dalje.

4 Jer nema toga ko će ti učiniti nepravdu, nego će ti dobro činiti, kao što biva sluškinjama cara moga Navuhodonosora.

5 I reče mu Judita: Primi riječi sluškinje svoje, da progovori sluškinja tvoja pred licem tvojim, i neću objaviti laž gospodinu mome u noć ovu.

6 I ako budeš slijedio riječima sluškinje tvoje, savršeno djelo će učiniti Bog sa tobom, i neće promašiti gospodin moj u svojim poduhvatima.

7 Neka živi car Navuhodonosor sve zemlje i neka živi država njegova, koji te posla na popravku svake duše, zato što će ne samo ljudi radi tebe služiti njemu, nego i zvijeri poljske i životinje i ptice nebeske snagom tvojom živjeće za Navuhodonosora i za sav dom njegov.

8 Jer čusmo za mudrost tvoju i vještine duše tvoje, i bi znano svoj zemlji da si jedino ti dobar u svoj carevini i moćan razumom i čudesan u vođenju ratova.

9 I sada slovo koje je kazao Ahior na sabranju tvome, čusmo riječi njegove, jer ga prihvatiše ljudi Vetiluje, i javi im sve što je izgovorio kod tebe.

10 Zato, vladiko gospodine, ne previdi riječ njegovu, nego je zadrži u srcu svome, jer je istinita; jer se ne sviđa rodu našem da nadvladava mač nad njim, osim ako ne sagriješe Bogu svome.

11 I sada da gospodin moj ne bude odvraćen i neuspješan, i da smrt dođe na lice njihovo, i da ih obuzme grijeh kojim će prognjeviti Boga svoga kad učine ono što je neprilično.

12 Pošto nestade kod njih hrana, i umanji se potpuno voda, naumili su da se ustreme na stoku svoju i sve što im opredijeli Bog zakonima da ne jedu, namisliše da upotrijebe.

13 I prvine pšenice, i desetak vina i ulja, što sačuvaše osvetivši sveštenicima koji predstoje u Jerusalimu pred licem Boga našega, riješiše da pojedu sve ono što ni rukama ne priliči da se dotakne bilo ko od naroda.

14 I poslaše u Jerusalim, pošto oni koji ondje žive učiniše to isto, prenosioce oproštaja od strane starješina.

15 I biće, kad im se javi i to učine, da ti se dadu na pogubljenje u dan onaj.

16 Stoga ja sluškinja tvoja, saznavši sve ovo, pobjegoh od lica njihovog, i posla me Bog da učinim s tobom djela zbog kojih će biti van sebe sva zemlja, svi oni koji čuju ovo.

17 Jer sluškinja tvoja je bogobojažljiva i služi dan i noć Boga nebeskoga; i sada, ostaću kod tebe, gospodine moj, i izlaziće sluškinja tvoja noću u udolinu, i moliću se Bogu, i reći će mi kad su učinili grijehove svoje.

18 I vrativši se, javiću ti, i izaći ćeš sa svom silom svojom, i neće biti nikoga od njih ko će se suprotstaviti sili tvojoj.

19 I povešću te kroz Judeju dok se ne dođe naspram Jerusalima, i postaviću prijesto tvoj posred njega, i vodićeš njih kao ovce koje nemaju pastira, i neće zalajati ni pas jezikom svojim protiv tebe. Jer ovo mi bi rečeno po predznanju mome i bi mi otkriveno, i bih poslana da ti javim.

20 I dopadoše se riječi njene Olofernu i svima služiteljima njegovim, i zadiviše se mudrosti njenoj, i rekoše: Nema ovakve žene od kraja do kraja zemlje po ljepoti lica i razboritosti riječi.

21 I reče joj Olofern: Dobro je učinio Bog poslavši te pred narodom da budu u rukama naše vlasti, na propast onih koji su ponizili gospodara moga.

22 I sada, ti si krasna po liku svome i dobra po riječima svojim; otuda, ako učiniš kao što si rekla, Bog tvoj biće moj Bog, i ti ćeš u domu cara Navuhodonosora sjedjeti, i bićeš slavna po svoj zemlji.

Analiza
Pretraga