1 Skini, Jerusalime, haljinu tuge i ozlobljenosti svoje i obuci ljepotu slave Božje dovijeka.

2 Ogrni odeždu pravde Božje, stavi na glavu svoju vijenac slave Vječnoga.

3 Jer Bog će pokazati svemu pod nebom svjetlost tvoju.

4 Jer nazvaće se ime tvoje od Boga dovijeka: Mir pravde i slava bogočešća.

5 Ustani, Jerusalime, i stani na visinu, i pogledaj prema istoku i vidi tvoju sabranu djecu od zapada sunca do istoka riječju Svetoga, radujući se sjećanjem Boga.

6 Jer izađoše od tebe pješaci vođeni neprijateljima, a uvodi ih Bog k tebi uznošenih sa slavom kao prijesto carstva.

7 Jer odredi Bog da se smiri svaka gora visoka i humovi vječni i udoline da se napune za poravnanje zemlje, da bi hodio Izrailj sigurno slavom Božjom.

8 A osjeniše i dubrave i svako drvo miomirno Izrailja zapoviješću Božjom:

9 Jer će voditi Izrailj s veseljem svjetlosti slave Njegove, s milostinjom i pravdom koja je kod Njega.