2 Obrati se, Jakove, i uzmi je, hodi pri sjaju svjetlosti njene.
3 Ne daji drugom slavu svoju i ono što je tebi korisno drugom narodu.
4 Blago nama, Izrailju, jer ono što je ugodno Bogu, nama je znano.
5 Budi hrabar, narode moj, pomene Izrailjev.
6 Prodani biste narodima, ne na propast. Zato što ste prognjevili Boga, predani ste protivnicima;
7 Jer ogorčili ste Tvorca svoga prinoseći žrtve demonima, a ne Bogu.
8 Jer zaboraviste Hranitelja svoga, Boga vječnoga, a ožalostiste i Jerusalim koji vas je vaspitao;
10 Jer vidjeh ropstvo sinova mojih i kćeri, koje navede na njih Vječni,
11 Hranio sam ih sa veseljem, a otpustio sa plačem i tugom.
14 Neka dođu žitelji Siona i sjetite se ropstva sinova mojih i kćeri, koje navede na njih Vječni.
16 I odvedoše voljenu (djecu) udovice, i od kćeri jedinice - lišiše.
18 Jer ko je naveo zla na vas, izbaviće vas iz ruku neprijatelja vaših.
19 Idite, čeda, idite, jer ja ostadoh pust;
20 Svukoh haljinu mira, a obukoh kostrijet moljenja moga; zavapiću Vječnome u dane moje.
21 Hrabrite se, čeda, vapite ka Bogu, i izbaviće vas od nasilja iz ruke neprijatelja.
23 Odaslah vas sa tugom i plačem, a vratiće mi vas Bog sa radošću i veseljem dovijeka.
26 Nježni moji hodiše putevima tvrdim, biše uzeti kao stado razgrabljeno od neprijatelja.
27 Hrabrite se, čeda, i vapite ka Bogu, pa će vas se sjetiti Onaj koji je sve ovo naveo.
29 Jer Onaj koji je naveo na vas zla, navešće vam vječno veselje sa spasenjem vašim.
30 Hrabri se, Jerusalime, utješiće te Onaj koji ti je dao ime.
31 Nesrećni su koji su ti zlo nanijeli i koji su se radovali Tvome padu.
34 I odsjeći ću joj radovanje zbog mnoštva naroda, i njeno slavlje postaće tugovanje.
35 Jer će oganj naići na nju od Vječnoga u dane mnoge, i biće naseljena demonima na dugo vrijeme.
36 Pogledaj na istok, Jerusalime, i vidi veselje koje ti od Boga dolazi.