1 Gospode Svedržitelju, Bože Izrailjev, duša u tjeskobi i duh tugomoran vapije k Tebi.
2 Usliši, Gospode, i smiluj se, jer sagriješismo pred Tobom;
3 Jer Ti si koji prebivaš vavijek, a mi koji propadamo vavijek.
5 Ne pomeni nepravde otaca naših, nego se sjeti ruke Tvoje i imena Tvoga u vremenu ovom:
6 Jer Ti si Gospod Bog naš, i hvalićemo Te, Gospode.
9 Slušaj, Izrailju, zapovjesti života, pazite da poznate mudrost.
10 Šta je, Izrailju, to što si u zemlji neprijatelja, što ostari u tuđini?
11 Oskvrnavio si se zajedno sa mrtvima,
12 Pribrojao si se onima u adu? Ostavio si izvor premudrosti.
13 Putem Božjim da si hodio, živio bi u miru vavijek.
15 Ko nađe mjesto njeno, i ko je ušao u riznice njene?
16 Gdje su knezovi naroda i gospodari, zvijeri koje su na zemlji?
18 Koji srebro oblikuju i o njemu brinu, i ne mogu se istražiti djela njihova?
19 Iščezoše i u ad siđoše, i drugi namjesto njih ustadoše.
20 Mlađi vidješe svjetlost i nastaniše se na zemlji, put pak znanja ne poznaše,
21 Niti razumješe staze Njegove niti ih shvatiše; sinovi njihovi od puta Njegovog daleko biše.
22 Niti se ču u Hananu, niti bi viđeno u Temanu,
24 O, Izrailju, kako je veliki Dom Božji i prostrano mjesto obitališta Njegovog;
25 Veliki i nema kraja, visok i bezmjeran.
26 Tamo su bili gorostasi slavni od početka, postavši veoma veliki, vješti ratu.
27 Nije njih izabrao Gospod, niti je put znanja dao njima;
28 I pogiboše zato što nisu imali mudrosti, pogiboše zbog nesavjesnosti svoje.
29 Ko uziđe na nebo, i zadobio je (premudrost) i snese je sa oblaka?
30 Ko pređe s one strane mora i nađe je, i donese je čistiju od zlata?
31 Nema ga koji poznaje put njen i koji pamti staze njene.
33 Koji šalje svjetlost, i ona ide, prizva je i posluša Ga sa trepetom.
34 Zvijezde pak zasjaše na stražama svojim i zaradovaše se,
35 Pozva ih i rekoše: Ovdje smo, i zasjaše sa veseljem Tvorcu svome.
36 On je Bog naš, i nema drugoga koji bi se sravnio sa njim.
37 On pronađe svaki put znanja i dade ga Jakovu, slugi svome, i Izrailju, voljenom od Njega;