1 Gospode Svedržitelju, Bože Izrailjev, duša u tjeskobi i duh tugomoran vapije k Tebi.

2 Usliši, Gospode, i smiluj se, jer sagriješismo pred Tobom;

3 Jer Ti si koji prebivaš vavijek, a mi koji propadamo vavijek.

4 Gospode Svedržitelju, Bože Izrailjev, usliši molitvu umrlih Izrailja i sinova koji griješe pred Tobom, koji ne poslušaše glasa Gospoda Boga svoga, te nas postigoše nevolje.

5 Ne pomeni nepravde otaca naših, nego se sjeti ruke Tvoje i imena Tvoga u vremenu ovom:

6 Jer Ti si Gospod Bog naš, i hvalićemo Te, Gospode.

7 Jer za ovo si dao strah i srca naša, da prizivamo ime Tvoje, i da Te proslavljamo u preseljenju našem, jer izbacismo iz srca našeg svu nepravdu otaca naših, koji sagriješiše pred Tobom.

8 Evo nas danas u preseljenju našem, tamo gdje si nas rasejao na sramotu, i na kletvu i na naknadu za sve nepravde otaca naših, koji odstupiše od Gospoda Boga našega.

9 Slušaj, Izrailju, zapovjesti života, pazite da poznate mudrost.

10 Šta je, Izrailju, to što si u zemlji neprijatelja, što ostari u tuđini?

11 Oskvrnavio si se zajedno sa mrtvima,

12 Pribrojao si se onima u adu? Ostavio si izvor premudrosti.

13 Putem Božjim da si hodio, živio bi u miru vavijek.

14 Nauči gdje je premudrost, gdje sila, gdje znanje, da poznaš istovremeno gdje je dugo življenje i život, gdje je svjetlost očiju i mir.

15 Ko nađe mjesto njeno, i ko je ušao u riznice njene?

16 Gdje su knezovi naroda i gospodari, zvijeri koje su na zemlji?

17 Koji se igraju sa pticama nebeskim i koji srebro sabiraju, i zlato u koje se uzdaju ljudi, i nema kraja sticanju njihovom,

18 Koji srebro oblikuju i o njemu brinu, i ne mogu se istražiti djela njihova?

19 Iščezoše i u ad siđoše, i drugi namjesto njih ustadoše.

20 Mlađi vidješe svjetlost i nastaniše se na zemlji, put pak znanja ne poznaše,

21 Niti razumješe staze Njegove niti ih shvatiše; sinovi njihovi od puta Njegovog daleko biše.

22 Niti se ču u Hananu, niti bi viđeno u Temanu,

23 Ni sinovi Agarini koji traže razum na zemlji, trgovci Mere i Temana basnoslovci i tragatelji znanja, put premudrosti ne poznaše, niti se sjetiše staza njenih.

24 O, Izrailju, kako je veliki Dom Božji i prostrano mjesto obitališta Njegovog;

25 Veliki i nema kraja, visok i bezmjeran.

26 Tamo su bili gorostasi slavni od početka, postavši veoma veliki, vješti ratu.

27 Nije njih izabrao Gospod, niti je put znanja dao njima;

28 I pogiboše zato što nisu imali mudrosti, pogiboše zbog nesavjesnosti svoje.

29 Ko uziđe na nebo, i zadobio je (premudrost) i snese je sa oblaka?

30 Ko pređe s one strane mora i nađe je, i donese je čistiju od zlata?

31 Nema ga koji poznaje put njen i koji pamti staze njene.

32 No koji sve znade, nju poznaje, pronađe je rasuđivanjem svojim. Koji je stvorio zemlju na vječno vrijeme, ispuni je životinjama četvoronožnim;

33 Koji šalje svjetlost, i ona ide, prizva je i posluša Ga sa trepetom.

34 Zvijezde pak zasjaše na stražama svojim i zaradovaše se,

35 Pozva ih i rekoše: Ovdje smo, i zasjaše sa veseljem Tvorcu svome.

36 On je Bog naš, i nema drugoga koji bi se sravnio sa njim.

37 On pronađe svaki put znanja i dade ga Jakovu, slugi svome, i Izrailju, voljenom od Njega;

38 Posle toga na zemlji se javi i sa ljudima poživje.

Analiza
Pretraga