1 I ožalostivši se, plakah i pomolih se sa bolom govoreći:

2 Pravedan si, Gospode, i sva djela tvoja i svi putevi Tvoji milostinja i istina, i sud istinit i pravedan Ti sudiš vavijek.

3 Sjeti me se i pogledaj na mene; ne osvećuj se grijesima mojim i neznanjima mojim i otaca mojih za ono što sagriješiše pred Tobom;

4 Jer ne poslušaše zapovijesti tvoje. Predade nas u razgrabljenje i ropstvo i smrt i priču prezira svima narodima, među koje smo rasejani.

5 I sada mnogi sudovi tvoji su istiniti, da činiš od mene zbog grijeha mojih i otaca mojih, stoga što ne tvorismo zapovijesti tvoje; jer ne hodismo u istini pred tobom.

6 I sada, kako je ugodno pred tobom, čini sa mnom: zapovijedi da bude uzet duh moj, da se razdriješim i postanem zemlja; zato što mi je korisnije umrijeti negoli živjeti, jer prezire lažljive čuh, i tuga je mnoga u meni; zapovijedi da se već razriješim od tjeskobe u vječno mjesto, ne okreći lice Tvoje od mene.

7 Istoga dana dogodi se kćeri Raguilovoj Sari u Ekvatanama Midije, da i ona bude porugana od robinja oca njenog:

8 Jer ona bješe data sedmorici muževa, i Asmodej, lukavi demon, ubi ih prije nego što su bili sa njom kao sa ženom. I rekoše joj (robinje): Ne shvataš li da ubijaš svoje muževe? Već si ih sedam imala, i nijednog od njih nisi se nazvala!

9 Zašto nas biješ? Ako pomriješe, idi sa njima, da ne vidimo tvoga sina ili kćeri vavijek.

10 Ovo čuvši ožalosti se silno, (gotova) da se objesi, i reče: Jedinica sam u oca moga. Ako to učinim, biće na sramotu njegovu, i starost njegovu nizvešću sa bolom u ad.

11 I pomoli se naspram prozorčića i reče: Blagosloven si, Gospode Bože moj, i blagosloveno je ime tvoje sveto i časno u vjekove; da Te blagosiljaju sva djela tvoja vavijek.

12 I sada, Gospode, oči moje i lice moje k tebi okretoh;

13 Rekoh da se razdriješim od zemlje i da ne služim više na porugu.

14 Ti znaš, Gospode, da sam čista od svakog grijeha muževlja,

15 I ne oskvrnavih ime moje, niti ime oca moga u zemlji robovanja moga; jedinica sam ocu mome, i on nema dijete koje će ga naslijediti, niti brata bliskog, niti koji mu ima sina, da bih sačuvala sebe njemu za ženu. Već mi pogiboše sedmorica; čemu će mi život? A ako ti nije po volji da me ubiješ, zapovijedi da pogledaš na mene i da mi se smiluješ da ne slušam više poruge.

16 I usliša Gospod molitvu oboje, pred slavom velikog Rafaila, i bi poslan da iscijeli oboje, Tovita da očisti od bijele (na očima), i Saru, kćer Raguilovu, da dade Toviji, sinu Tovitovu, za ženu i da veže Asmodeja, lukavog demona, zato što je Toviji priličilo da je naslijedi. U to vrijeme vrativši se Tovit, uđe u dom svoj, a Sara Raguilova siđe iz gornje odaje svoje.

Analiza
Pretraga