5I sada mnogi sudovi tvoji su istiniti, da činiš od mene zbog grijeha mojih i otaca mojih, stoga što ne tvorismo zapovijesti tvoje; jer ne hodismo u istini pred tobom.
6I sada, kako je ugodno pred tobom, čini sa mnom: zapovijedi da bude uzet duh moj, da se razdriješim i postanem zemlja; zato što mi je korisnije umrijeti negoli živjeti, jer prezire lažljive čuh, i tuga je mnoga u meni; zapovijedi da se već razriješim od tjeskobe u vječno mjesto, ne okreći lice Tvoje od mene.
8Jer ona bješe data sedmorici muževa, i Asmodej, lukavi demon, ubi ih prije nego što su bili sa njom kao sa ženom. I rekoše joj (robinje): Ne shvataš li da ubijaš svoje muževe? Već si ih sedam imala, i nijednog od njih nisi se nazvala!
10Ovo čuvši ožalosti se silno, (gotova) da se objesi, i reče: Jedinica sam u oca moga. Ako to učinim, biće na sramotu njegovu, i starost njegovu nizvešću sa bolom u ad.
11I pomoli se naspram prozorčića i reče: Blagosloven si, Gospode Bože moj, i blagosloveno je ime tvoje sveto i časno u vjekove; da Te blagosiljaju sva djela tvoja vavijek.
15I ne oskvrnavih ime moje, niti ime oca moga u zemlji robovanja moga; jedinica sam ocu mome, i on nema dijete koje će ga naslijediti, niti brata bliskog, niti koji mu ima sina, da bih sačuvala sebe njemu za ženu. Već mi pogiboše sedmorica; čemu će mi život? A ako ti nije po volji da me ubiješ, zapovijedi da pogledaš na mene i da mi se smiluješ da ne slušam više poruge.
16I usliša Gospod molitvu oboje, pred slavom velikog Rafaila, i bi poslan da iscijeli oboje, Tovita da očisti od bijele (na očima), i Saru, kćer Raguilovu, da dade Toviji, sinu Tovitovu, za ženu i da veže Asmodeja, lukavog demona, zato što je Toviji priličilo da je naslijedi. U to vrijeme vrativši se Tovit, uđe u dom svoj, a Sara Raguilova siđe iz gornje odaje svoje.