1 I prizva Tovit Toviju, sina svoga, i reče mu: Pazi, čedo, da platimo čovjeku koji je išao sa tobom, i pridodati mu treba.

2 I reče mu: Oče, neće mi škoditi ako njemu dadeš pola onoga što sam donio,

3 Jer me dovede tebi zdrava i ženu moju iscijeli i srebro moje donese i tebe takođe iscijeli.

4 I reče starac: Pravedno je (dati) mu.

5 I pozva anđela i reče mu: Uzmi polovinu od svega što smo donijeli, i idi u zdravlju.

6 Onda (anđeo) pozvavši njih dvojicu tajno, reče im: Blagosiljajući Boga, njemu se ispovijedajte, veličajte njega i ispovijedajte pred svima živima o onome što je učinio sa vama; dobro je blagosiljati Boga i uznositi Ime njegovo, riječi djela njegovih časno kazujući, i ne budite lijenji da mu se ispovijedate.

7 Tajnu carevu dobro je skrivati, a djela Božja otkrivati - slavno. Dobro činite i zlo vas neće snaći.

8 Dobro je molitva sa postom i milostinjom i pravdom; dobro je (bolje) malo sa pravdom negoli mnogo sa nepravdom; dobro je činiti milostinju negoli sabirati zlato,

9 Jer milostinja od smrti izbavlja, i ona očišćuje od svakog grijeha. Koji tvore milostinje i pravde, ispuniće se života.

10 A koji griješe, neprijatelji su svog života.

11 Neću sakriti od vas nijednu riječ, Rekoh: Tajnu carevu dobro je sakrivati, a djela Božija otkrivati - slavno.

12 I sada kada si se pomolio, ti i nevjesta tvoja Sara, ja sam prinio spomen molitve vaše pred Svetoga; i kada si sahranjivao mrtve, takođe sam bio s tobom.

13 I kada nisi bio lijenj da ustaneš i ostaviš objed svoj da bi otišao i pobrinuo o mrtvacu, nisi se sakrio od mene čineći dobro, nego sam bio sa tobom.

14 I sada posla me Bog da te iscijeli i snahu tvoju Saru.

15 Ja sam Rafailo, jedan od sedam svetih anđela koji prinose molitve Svetih i ulaze pred slavu Svetoga.

16 I potresoše se obojica i padoše na lice, jer se uplašiše.

17 I reče im: Ne bojte se, mir će sa vama biti; Boga, pak, blagosiljajte vavijek.

18 Jer ne svojom željom, nego voljom Boga našeg dođoh, zato Ga blagosiljajte vavijek.

19 U sve dane javljao sam vam se, i ne jedoh i ne pih, nego vi viđenje gledaste.

20 I sada ispovijedajte se Bogu, jer odlazim Onome koji me je poslao, i zapišite sve što se dogodilo u knjigu.

21 I ustadoše; i više ga ne vidješe.

22 I ispovijedahu djela velika i čudesna Božija, i kako im se javi anđeo Gospodnji.