1 I putovao je dok se oni ne približiše Nineviji.

2 I reče Rafailo Toviji: Zar ne znaš, brate, kako ostavi oca svoga?

3 Da pohitamo ispred žene tvoje i pripremimo dom.

4 Neka ti bude pri ruci žuč od ribe. I putovaše, i priključi se pas iza njih.

5 A Ana je sjedjela pogledajući na put sina svoga.

6 I ugleda ga kako dolazi i reče ocu njegovom: Evo, sin tvoj dolazi i čovjek koji je pošao s njim.

7 I Rafailo reče: Ja znam da će otvoriti oči otac tvoj.

8 Ti, dakle, pomaži žučem oči njegove, i ugrizen protrljaće (ih) i odbaciće bijelu i vidjeće te.

9 I potrčavši, Ana pade oko vrata sina svoga i reče mu: Vidjeh te, čedo, od sad (ne žalim) da umrem. I zaplakaše obadvoje.

10 A Tovit izlažaše prema vratima i spotače se; sin pak mu pritrča.

11 I pridrža oca svoga i posu žuč na oči oca svoga govoreći: Budi hrabar, oče.

12 A kada biše ugrizene, on protrlja oči svoje, i odlijepi se od uglova očiju njegovih bijela.

13 I ugledavši sina svoga, pade mu oko vrata i zaplaka i reče:

14 Blagosloven si, Bože, i blagosloveno ime Tvoje u vjekove i blagosloveni svi sveti Tvoji anđeli; jer si me kaznio i pomilovao me; evo, vidim, Toviju sina svoga.

15 I uđe sin njegov radujući se i objavi ocu svome veličanstvena (djela) što mu se dogodiše u Midiji.

16 I iziđe Tovit u sretanje snahi svojoj radujući se i blagosiljajući Boga, prema vratima Ninevije; divljahu se oni koji su ga vidjeli da ide, kako progleda, i Tovit svjedočaše pred njima da mu se smilova Bog.

17 I kada se približi Tovit Sari, snahi svojoj, blagoslovi je govoreći: Zdravo došla, kćeri; blagosloven Bog koji nam te dovede, i otac tvoj i majka tvoja.

18 I bi radost u Nineviji svoj braći njegovoj.

19 I dođe Ahiahar i Nasvas, sinovac njegov, i bi svadba Tovijina s veseljem sedam dana.

Analiza
Pretraga