7I odgovori mu: Ćuti, ne varaj me, pogibe dijete moje. I izlažaše svakodnevno na put vani kojim je otišao, te danima hljeb ne jeđaše, a noćima ne prestajaše da oplakuje Toviju, sina svoga, dok se ne navršiše četrnaest dana svadbe u koje ga zakle Raguilo da boravi ondje.
13I Edna reče Toviji: Brate voljeni, neka te vaspostavi Gospod nebeski i neka mi dade da vidiš djecu tvoju od Sare kćeri moje, da se radujem pred Gospodom; i, evo, predajem ti kćer moju u zalog, ne ožalosti je.