1 Jer rekoše u sebi misleći nepravilno: Kratak je i tužan život naš, i nema lijeka kad čovjeku dođe kraj, i nije poznato da se bilo ko izbavio od pakla.

2 Jer smo slučajno rođeni i poslije ovoga bićemo kao nebivši; jer je dim dah u nozdrvama našim, i riječ - iskra u pokretu srca našeg.

3 Kad se ona ugasi u pepeo će se tijelo pretvoriti i duh će se razliti kao lagani povjetarac.

4 I ime će naše biti vremenom zaboravljeno, i niko se neće sjetiti djela naših; i proći će život naš kao tragovi oblaka i nestaće kao magla razagnata sunčevim zracima i toplotom njegovom pritisnuta.

5 Jer sjenke mimohod je vrijeme naše, i nema povratka iz smrti naše, stoga što se zapečati pa se niko ne vraća.

6 Zato hajte da uživamo dobra sadašnja i služimo se tvorevinom kao u žaru mladosti;

7 Vina dragocjena i mirisna napojmo se, i neka nas ne mimoiđe cvijet proljetnji;

8 Ovjenčajmo se ružinim pupoljcima prije nego što uvenu:

9 Neka niko od nas ne bude lišen svoje naslade. Svuda ostavimo znake veselja, pošto je ono udio naš i nasljeđe.

10 Potlačićemo ubogog pravednika, nećemo poštedjeti udovica niti ćemo se staračkih zastidjeti sjedina mnogoljetnih;

11 neka naša moć bude zakon za pravednost, jer ono što je nemoćno pokazuje se i beskorisno.

12 Postavićemo zasjedu pravedniku, jer nam je neupotrebljiv i protivi se našim djelima i izobličava naša ogrješenja o Zakon i podsjeća nas na ogrješenja o učenje naše.

13 On tvrdi da ima znanje o Bogu i naziva sebe slugom Gospodnjim;

14 postao nam je obličitelj pomisli naših; težak nam je i kad ga gledamo,

15 jer nije sličan drugima život Njegov, i drugačije su staze njegove;

16 mi smo lažni po njegovom shvatanju i izbjegava puteve naše kao nečistotu; naziva blaženom končinu pravednika i gordi se Bogom kao Ocem.

17 Vidjećemo da li su mu riječi istinite, i isprobaćemo šta će sa njim biti na kraju;

18 jer ako je pravednik sin Božji, zaštitiće ga i izbaviće ga iz ruku neprijatelja.

19 Vrijeđanjem ćemo ga provjeriti i mučenjem, da bi smo poznali smjernost njegovu i isprobali nezlobivost njegovu;

20 na smrt nečasnu osudićemo ga, jer po riječima njegovim - biće zaštićen.

21 Tako su oni mislili ali su se prevarili jer ih zaslijepi zloba njihova,

22 pa ne poznaše tajne Božje niti se ponadaše u nagradu za pobožnost niti priznaše časti dušama čistim.

23 Jer Bog stvori čovjeka za netruležnost i sazda ga slikom sopstvene vječnosti;

24 no zavišću đavola smrt uđe u svijet, pa je probaju oni koji su na njegovoj strani.