3Jer još imajući u rukama ridanja i naričući nad grobovima mrtvih, prihvatiše drugu bezumnu pomisao pa one koje su s molbom izbacili, njih kao bjegunce progonjahu.
7Oblak pokri tabor sjenkom, a gdje je ranije bila voda vidjelo se kopno da izranja, a iz Crvenog mora put nesmetan i travonosno polje iz moćnih valova;
10Pri tome su se još sjetili svog boravka u tuđini, kako namjesto rađanja životinja zemlja proizvede komarce, a namjesto riba izbaci rijeka mnoštvo žaba.
13Naiđoše i kazne na grešnike i to ne bez prethodnih znamenja, snagom gromova; jer pravedno stradahu za svoja sopstvena lukavstva, i za još težu mržnju koju prema strancima pokazaše.
18Jer same sobom stihije promijenjene kao na harfi glasovi ritam imena mijenjaju, dok zvuk svagda ostaje kao što se dade jasno vidjeti po licu zbivanja;