1 Svetima Tvojima pak sijala je najveća svjetlost; njihov glas su (Egipćani) čuli a oblik nijesu vidjeli, zato što oni nijesu postradali, nazivahu im blaženim,

2 zahvaljivahu, što se nijesu svetili zbog učinjene im nepravde, i za ono što pretrpješe milost moljahu.

3 Radi toga dao si im ognjeliki stub za vodiča nepoznatog putovanja, a sunce neškodljivo za časno stranstvovanje.

4 Oni pak bili su dostojni da budu lišeni svjetlosti i zatvoreni tamom, koji su zaključane držali sinove Tvoje, preko kojih je trebalo da se dade netruležna svjetlost Zakona vijeku (svijetu).

5 Kad su se oni dogovorili da pobiju djecu svetih, i jedno dijete bilo izloženo i spaseno, za kaznu si im oduzeo mnoštvo djece i sve zajedno ih potopio u silnoj vodi.

6 Ona noć bi predviđena Ocima našim, da bi sigurno znajući kojim zakletvama vjerovaše bili dobrodušni.

7 Dočeka narod Tvoj spasenje pravednih i propast neprijatelja;

8 jer ono čime si kaznio protivnike, time nas prizva i proslavi.

9 Jer tajno su prinosila žrtvu sveta djeca od dobara i Zakon božanstveni složno prihvatila, da bi podjednako istih dobara i opasnosti Sveti bili zajedničari već tada pjevajući himne Otaca.

10 A odzivala im se neskladna neprijateljska vika, i tužno odjekivao glas plačuće djece;

11 sličnom presudom bi kažnjen rob sa gospodarem i prostak sa carem od istog stradaše,

12 svi zdušno u jednom imenu smrti mrtve imaše nebrojene; ne biše u stanju živi ni da ih sahrane, pošto u jednom trenu plemeniti rod njihov pogibe.

13 Oni koji niušta ne vjerovahu zbog čarobnjaštva, zbog pogibije prvorođenčadi priznaše da je Narod - sin Božiji.

14 Jer dok je tiho ćutanje vladalo svime i noć hitro stigla do svoje sredine

15 svesilna Tvoja riječ sa nebesa od carstvenih prijestola, munjeviti ratnik, usred propale siđe zemlje mač oštri, nelicemjernu Tvoju naredbu, noseći,

16 i stavši, ispuni sve smrću, pri tom se i neba doticala i po zemlji hodila.

17 Tada iznenada priviđenja snena ljuto ih smutiše, a strahovi neočekivani napadoše,

18 pa bacan jedan ovdje drugi ondje polumrtav otkrivao je uzrok zbog koga je umirao;

19 to su im snovi koji ih smutiše nagovještavali, da ne bi poginuli ne znajući radi čega zlo stradaju.

20 A dotaklo se i pravednih iskušenje smrti, i pomor mnoštva naroda bi u pustinji. No ne potraja gnjev dugo:

21 Jer pohita muž neporočan da ih odbrani donijevši samog služenja oružje - molitvu i tamjana umilostivljenje; oduprije se gnjevu i zaustavi nevolju pokazavši da je Tvoj sluga;

22 a pobijedi gnjevljivost ne snagom tjelesnom, ni dejstvom oružja, nego riječju pokori mučitelja sjetivši se zakletvi i zavjeta Otaca.

23 Pošto stade među mnoštvo već popadalih mrtvih jednih preko drugih, prekide gnjev i odlučno krenu putem k živima.

24 Jer na njegovoj dugoj haljini bješe sav svijet, i slava Otaca urezana na draguljima od četiri reda, i veličanstvo Tvoje na zlatnom vijencu glave njegove.

25 Pred ovim ustuknu pogubitelj, i od toga se uplaši; a za to bi dovoljno samo iskustvo gnjeva.

Analiza
Pretraga