2Jer naumiše bezakonici da porobe narod sveti, robovi tame i okovani dugom noći, zatvoreni među zidovima, pokazali su se bjeguncima od vječnog proviđenja.
4No tajno skrovište koje ih je čuvalo ne odbrani ih od straha, glasovi ih smućivahu i presijecahu, i utvare sa mračnim namrštenim licima im se javljahu.
9Jer iako ih ništa što je metežno nije plašilo, pojavom gmizavaca i zmijinskim šištanjem iznenađeni, gubili su se prestravljeni, odričući se da čak i na neizbježni vjetar pogledaju.
16bilo da bješe ratar ili pastir ili radnik koji se u pustinji trudi, preduhitren, neizbježnu je podnosio nevolju, jer svi biše vezani jednim lancem tame;
18ili razigranih životinja nevidljivo trčanje, ili glas ričućih divljih zvijeri ili odjek koji se odbija od gorskih dubodolina - sve ih je to paralisalo prestrašene.