1 Veliki su sudovi Tvoji, Gospode, i neizrecivi; toga radi neuke duše zabludješe.

2 Jer naumiše bezakonici da porobe narod sveti, robovi tame i okovani dugom noći, zatvoreni među zidovima, pokazali su se bjeguncima od vječnog proviđenja.

3 Jer misleći da se utaje u skrivenim grijesima mračnim pokrivalom zaborava biše rastočeni, gorko užasavani i utvarama smućivani.

4 No tajno skrovište koje ih je čuvalo ne odbrani ih od straha, glasovi ih smućivahu i presijecahu, i utvare sa mračnim namrštenim licima im se javljahu.

5 I nikakva ognjena snaga nije mogla obasjati, niti zvijezda sjajni zraci mogahu osvijetliti tu noć tamnu.

6 Samo im se javljao nenadni oganj ispunjen straha, a preplašeni onim nevidljivim prividom činilo im se još gore ono što je bilo vidljivo.

7 Čarobnjačkoj pak vještini prethodio je podsmijeh, i nadutosti zbog pameti izobličenje poruge;

8 oni koji su obećavali izagnati strahove i uzburkanost iz bolesne duše, sami se razbolješe od smiješne pobožnosti.

9 Jer iako ih ništa što je metežno nije plašilo, pojavom gmizavaca i zmijinskim šištanjem iznenađeni, gubili su se prestravljeni, odričući se da čak i na neizbježni vjetar pogledaju.

10 Jer lukavost je strašljiva, sopstvenim svjedočenjem osuđivana,

11 A strah nije ništa drugo do izdaja misaonih pomagala, za svagda je primila tegobu mučena savješću.

12 Što je manje unutarnje nadanje, to je više nepoznavanje uzroka koji donosi patnju.

13 A oni, zaista nemoćne noći, nastale iz bezdana nemoćnog Ada, istim snom uspavani

14 ili čudovištima priviđenja bijahu progonjeni ili obamirahu izdajom duševnom; jer ih obuze iznenadni i neočekivani strah.

15 I tako svaki koji je ondje upao ostade zatočen pod stražom čuvan u tamnici bez okova;

16 bilo da bješe ratar ili pastir ili radnik koji se u pustinji trudi, preduhitren, neizbježnu je podnosio nevolju, jer svi biše vezani jednim lancem tame;

17 bilo fijuk vjetra bilo među lisnatim granama milozvučni cvrkut ptica, bilo žubor vode s hukom protičuće ili tresak silni obrušavajućeg se kamenja

18 ili razigranih životinja nevidljivo trčanje, ili glas ričućih divljih zvijeri ili odjek koji se odbija od gorskih dubodolina - sve ih je to paralisalo prestrašene.

19 Dok je sav svijet blistao sjajnom svjetlošću i nesmetano se bavio svojim djelima,

20 jedino se nad onima prostirala tegobna noć slika tame koja će ih u budućnosti snaći, a sami sebi bjehu teži od tame.