1 A Ti si Bog naš, blag i istinit, dugotrpeljiv i koji milošću sve upravlja.

2 Jer ako li sagriješismo, Tvoji jesmo, znajući moć Tvoju; no nećemo griješiti, jer znamo da Tebi pripadamo.

3 A znati Tebe, cjelosna je pravda, i poznavati moć Tvoju - korijen besmrtnosti.

4 Jer niti nas obmanu čovječija zloumna misao niti besplodni trud koji privid slika, obličje izobraženo raznovrsnim bojama,

5 čiji lik bezumne privlači pošto čeznu za bezdušnim obličjem mrtve slike.

6 Ljubitelji zala dostojni su takvih nadanja, i svi koji ih tvore i ištu, i obožavaju.

7 Jer i grnčar meku zemlju gnječi s trudom i oblikuje za upotrebu našu svaki sud posebno: pritom, od iste gline oblikuje posuđe za služenje čistim djelima i onome što je suprotno. I sve na isti način. A svako od njih je za drugačiju upotrebu, o tome grnčar sudi.

8 Tako i zlotvor lažnog boga od iste gline pravi, on koji je malo ranije od zemlje rođen i koji se uskoro u nju vraća od koje je uzet, da bi od njega bio tražen dug duševni.

9 No on se ne brine o onome što bi trebalo da čini kao neko koji ima kratkotrajan život, nego se takmiči sa zlatarima i srebrolivcima i bakrorescima podržava, ponosan na to što krivotvorine pravi.

10 Pepeo je srce njegovo, i od zemlje bjednija nada njegova, od gline nečasniji život njegov.

11 Jer ne pozna Tvorca svoga i Onoga koji mu je udahnuo dušu djelatnu i udunuo Duh životni.

12 Nego pomisliše da je igračka život naš i življenje - praznovanje zarade, jer takvi kažu: treba od svakuda, pa makar i od zla, sticati!

13 Takav, međutim, više od bilo koga znade da griješi praveći od veštastva zemljanoga lomljivo posuđe i kipove.

14 No svi neprijatelji naroda Tvoga bezumniji su i jadniji od djetinje duše - koji zagospodariše njime,

15 zato što smatrahu sve idole mnogobožačke bogovima, kojima ni oči ne služe za gledanje ni nozdrve za udisanje vazduha ni uši za slušanje ni prsti na rukama za pipanje a i noge njihove uprazno hode.

16 Jer njih čovjek stvori i duh pozajmivši, sazda ih; ali nijedan čovjek nije u stanju sebi sličnog sazdati boga.

17 On koji je smrtan, mrtvu stvar pravi rukama bezakonima; a bolji je od božanstva svojih: on barem poživje a ona - nikada.

18 A i životinje najmrskije obožavaju, jer sravnjivane po nerazumlju, gore su od svih drugih;

19 na njima ni toliko ljepote nema koliko u izgledu životinja, da bi privukle pažnju; a udaljile su se i od Božje pohvale i od blagoslova Njegovog.