1 Besmrtni Tvoj Duh u svemu prebiva.

2 Zato prestupnike blago karaš, podsjećaš na ono u čemu griješe i učiš ih, da bi se oslobodili zla i povjerovali u Tebe, Gospode.

3 Negdašnje, pak, stanovnike svete Tvoje zemlje

4 omrznu, jer ono što je najgore činiše, - djela vradžbinska i obrede bezbožničke,

5 ubijanja djece nemilosrdna, žderanje na gozbama utroba ljudskih tijela i krvi, - žrece iz zborišta

6 i roditelje nasilnike bespomoćnih duša htio si da uništiš rukama otaca naših,

7 da bi dostojno naselje primila djeca Božija najmilije Ti od sviju zemalja.

8 No, ipak, i njih si kao ljude poštedio, poslao si ose kao prethodnicu svoje vojske, da ih polako istrijebe.

9 Nije Ti bilo nemoguće da bezbožne u boju predaš u ruke pravednima ili zvijerima ljutim, ili da ih riječju oštrom odjednom smrviš,

10 no, sudeći im polako ostavio si mogućnost pokajanja iako si znao da je zlo njihovo rođenje i urođena zloba njihova i da se neće izmijeniti pomisao njihova vavijek.

11 Jer bili su sjeme prokleto od početka, a ni iz bojazni od bilo koga nijesi ostavio nekažnjene grijehe njihove.

12 Pa ko će reći: šta si učinio? ili ko će se suprotstaviti sudu Tvome? Ko pak prigovoriti za uništene narode, koje si stvorio? Ili ko će se pojaviti preda te kao branitelj nepravednih ljudi?

13 Jer nema Boga izvan Tebe, koji se o svemu stara da mu pokažeš da nijesi nepravo sudio;

14 niti se car niti vladar može s Tobom suočiti u korist onih koje si kaznio.

15 A pošto si pravedan, pravedno svime upravljaš, osuditi onoga koji ne zaslužuje da bude kažnjen - smatraš ne svojstvenim Tvoje sile.

16 Moć pak Tvoja početak je pravednosti i Tvoje vladanje svime, čini Te da sve čuvaš.

17 A moć pokazuješ nevjerujućem savršenstvu sile dok kod onih koji je poznaju izobličavaš drskost.

18 Ti opet koji moć posjeduješ, snishodljivo sudiš i nama upravljaš s velikom samilošću! jer moć, kad god zaželiš, sa Tobom je.

19 A naučio si takvim djelima i narod svoj, da pravednik treba biti čovjekoljubiv, i dobronadležnim si učinio sinove svoje jer daješ za grijehe pokajanje.

20 Jer ako si neprijatelje slugu svojih, dostojne smrti, sa tolikim obzirom i blagošću kaznio davši im vrijeme i mjesto da se oslobode zla.-

21 sa kakvom si tek opreznošću sudio sinovima svojim, čijim ocima si dao zakletve i zavjete blagih obećanja?

22 Nas dakle karajući, neprijatelje naše šibaš na bezbroj načina, da bi i mi kad sudimo o dobroti Tvojoj brinuli a kad nam se sudi - očekivali milost.

23 Zato si i one koji su nerazuman život vodili nepravedno, njihovim sopstvenim gadostima mučio;

24 jer putevima zablude daleko zalutaše za bogove prihvatajući nečasnije i od najgadnijih životinja, obmanuti poput nerazboritih mladenaca.

25 Radi toga kao djeci nerazumnoj sud na porugu posla.

26 Oni pak koji porugom opomene ne biše urazumljeni iskusiće dostojan sud Božji.

27 Jer ono od čega su sami patili s mukom, vidjevši kod tih što su ih smatrali bogovima, kažnjavani njime, Onoga koga su nekad odbacivali da poznaju, za Boga istinitog priznaše; zato dođe na njih i konačna osuda.

Analiza
Pretraga