7A on reče meni: Da sam upitao tebe, koliko je stanovnika u srcu morskom, ili koliko je izvora u samoj osnovi bezdana, ili koliko ih je na čvrstom, ili kakvi su predjeli raja,
11Kako bi sasud tvoj mogao staviti u sebe puteve Svevišnjega i u ovom već primjetno pokvarenom vijeku razumjeti pokvarenost, koja je očigledna u očima mojim?
15Na isti način i talasi morski držaše savjetovanje: Hajde, rekoše oni, podignimo se i osvojimo šumu poplavom, kako bi i tamo pridobili za sebe još prostora.
21Jer kao što je zemlja šumi, a more talasima njegovim, tako i stanovnici zemlje mogu razumjeti samo ono što je na zemlji; a koji obitavaju na nebesima mogu razumjeti, što je u visinama nebesa.
23Nisam htio ja da pitam Tebe o visinama, nego o ovome, što se svakodnevno dešava oko nas: Zašto je Izrailj predan na porugu narodima? Zašto je narod koji Ti je omiljeo, predan nečastivim plemenima, i zakon otaca naših doveden do ništavila, i zapisanog zavjeta nigdje nema?
50Tada on reče meni: Razmisli za sebe: Kako je kiša više od kapi, a oganj više od dima, tako i količina koja je prošla bi velika, a ostadoše kapi i dim.