1 Tada odgovori meni anđeo poslan ka meni, kome je ime Urilo,

2 I reče: Srce tvoje je suviše daleko otišlo za ovim vijekom, ili ti misliš da možeš razumjeti puteve Svevišnjega?

3 Ja odgovorih: Da gospodine moj. A on reče meni: Poslan sam da ti pokažem tri puta i tri problema da izložim tebi.

4 Ako mi i jedan od njih objasniš, ja ću ti pokazati put, koji želiš da vidiš, i naučiću tebe otkuda proizađe srce lukavo.

5 Tada ja rekoh: Govori gospodine moj. I on mi reče: Idi i izmjeri mi težinu ognja, ili izmjeri mi duvanje vjetra, ili vrati mi dan koji je već prošao.

6 Koji čovjek, odgovorih ja, može učiniti to, što ti tražiš od mene?

7 A on reče meni: Da sam upitao tebe, koliko je stanovnika u srcu morskom, ili koliko je izvora u samoj osnovi bezdana, ili koliko ih je na čvrstom, ili kakvi su predjeli raja,

8 ti bi, može biti, rekao meni: Po bezdanu nisam hodio, i po adu takođe, i na nebo nikada ne uzlazih.

9 Sada ja pitam tebe samo o ognju, vjetru i danu, koje si proživio, i o onome bez čega ni postojati ne možeš, i ni na to ti ne odgovori meni.

10 I reče mi: Ti i ovo, što je tvoje i sa tobom od djetinjstva, ne možeš poznati;

11 Kako bi sasud tvoj mogao staviti u sebe puteve Svevišnjega i u ovom već primjetno pokvarenom vijeku razumjeti pokvarenost, koja je očigledna u očima mojim?

12 Na to rekoh ja: Bolje bi nam bilo ovdje ne biti, nego živjeti u besčašću i stradati, ne znajući zašto.

13 On mi onda u odgovor reče: Evo, ja otiđoh u šumu u polju, i zatekoh drveća kako drže skupštinu.

14 Ona govoraše: Hajde da odemo i objavimo rat moru, kako bi ono odstupilo pred nama, i mi ćemo tamo da porastemo sebi još šume.

15 Na isti način i talasi morski držaše savjetovanje: Hajde, rekoše oni, podignimo se i osvojimo šumu poplavom, kako bi i tamo pridobili za sebe još prostora.

16 Ali zamisao šume se pokaza uzaludnom, jer dođe oganj i sažeže je.

17 Na isti način se okonča i zamisao talasa morskih, jer se postavi pijesak, i zaustavi ih.

18 Ako bi ti bio sudija njihov, koga bi opravdavao a koga optužio?

19 Podjednako, odgovorih ja, zamisli njihove bijahu sujetne, jer je zemlja data šumi, dato je mjesto i moru, kako bi nosilo svoje talase.

20 On u odgovor reče meni: Pravedno si presudio; zašto nisi sudio na takav način i sebe samog?

21 Jer kao što je zemlja šumi, a more talasima njegovim, tako i stanovnici zemlje mogu razumjeti samo ono što je na zemlji; a koji obitavaju na nebesima mogu razumjeti, što je u visinama nebesa.

22 I odgovorih ja i rekoh: Molim te, Gospode, da mi daš moć razumjevanja.

23 Nisam htio ja da pitam Tebe o visinama, nego o ovome, što se svakodnevno dešava oko nas: Zašto je Izrailj predan na porugu narodima? Zašto je narod koji Ti je omiljeo, predan nečastivim plemenima, i zakon otaca naših doveden do ništavila, i zapisanog zavjeta nigdje nema?

24 Prelazimo iz vijeka ovog, kao skakavci, život naš prolazi u strahu i užasu, i mi postadosmo nedostojni milosrđa.

25 Ali šta uradi On sa imenom Svojim, koje je nadjenuto nama? O tome ja pitah.

26 On odgovori meni: Što više budeš ispitivao, to ćeš se više diviti; zato što će brzo doći vijek ovaj ka svome kraju,

27 Jer ne može primiti ono što je obećano pravednima u buduća vremena, jer je vijek ovaj ispunjen nepravdom i iznurenošću.

28 A o tome, o čemu ti ispituješ mene, reći ću ti: Zlo je posijano, a još nije došlo vrijeme iskorjenja njegovog.

29 Zato, dok posijano ne sazri, i mjesto po kome je posijano zlo ne nestane, - neće doći mjesto na kome je posijano dobro.

30 Jer zrno zlog sjemena je posijano u srce Adama od početka, i koliko besčašća izrodi ono do sada i rađaće do onog vramena, dok ne počne vršidba!

31 Prosudi sa sobom, koliko je zrno zlog sjemena izrodilo plodova nečasnih!

32 Kada budu požnjevena nebrojena klasja njegova, koliko ogromno trebaće za sve to gumno!

33 Kako i kada će se to zbiti? Upitah ja njega; Zašto su male naše godine i nečasne?

34 Ne žuri da se uzdigneš, odgovori on, poviše Svevišnjega; jer uzaludno žuriš da budeš poviše Njega: suviše daleko zalaziš.

35 Nisu li o tome pitale duše pravednih u zatvorima svojim, govoreći: Dokle ćemo se na ovaj način nadati? Kada će plod naše odmazde?

36 Na to odgovori meni Jeremilo Arhanđel: Kada se ispuni broj sjemena vašeg, jer Svevišnji na mjerilima izmjeri vijek ovaj,

37 I mjerom izmjeri vrijeme, i brojem izbroja časove, i neće pomaknuti niti ubrzati to vrijeme, dok se ne ispuni određena mjera.

38 Ja u odgovor na to rekoh njemu: O, Vladiko Gospode! A mi smo svi prepuni besčašća.

39 I može biti, zbog nas se ne pune žitnice pravednima, zarad grijehova onih koji žive na zemlji.

40 Na to on odgovori meni: Idi, upitaj trudnu ženu, može li, po navršenju devetomjesečnog roka, materica njena zadržati u sebi plod?

41 Ja rekoh: Ne može. Tada on reče meni: Slično materici su i prebivališta duša u paklu.

42 Kao što porodilja hoće roditi, kako bi se oslobodila od bolova porođajnih, tako i on hoće predati povjereno mu.

43 Prvo će ti biti pokazano to što ti želiš vidjeti.

44 Ako sam našao blagodat pred očima tvojim, odgovorih ja, i ako je to moguće, i ako sam sposoban za to,

45 Pokaži mi: Ono što ima doći veće li je od onog što je prošlo, ili što se zbilo veće li je od onog što će biti?

46 Što je prošlo, ja to znam, a što će doći, ne znam.

47 On reče meni: Stani na desnu stranu, i ja ću ti objasniti značenje slično.

48 I ja stadoh, i vidjeh: Kako goruća peć prolazi preda mnom; i kada plamen prođe, ja vidjeh: Ostade dim.

49 Poslije toga prođe preda mnom oblak, napunjen vodom, i proli se iz njega silna kiša; no nakon što je naglo prestala kiša, ostadoše kapi.

50 Tada on reče meni: Razmisli za sebe: Kako je kiša više od kapi, a oganj više od dima, tako i količina koja je prošla bi velika, a ostadoše kapi i dim.

51 Tada ja umolih njega i rekoh: Misliš li ti da ću živeti do tih dana? I šta će biti u te dane?

52 Na to odgovori on, i reče: O znacima o kojima ti pitaš mene, ja dio mogu reći tebi, a o životu tvome nisam poslan da govorim sa tobom, a i ne znam.

Analiza
Pretraga