1 U tridesetoj godini nakon razorenja grada bih u Vavilonu, i preplaših se ležavši na postelji mojoj, i pomisli uđoše u srce moje,

2 jer ja vidjeh opustošenje Siona i bogatstvo onih koji živeše u Vavilonu.

3 I odvrže se duh moj, i ja počeh sa strahom govoriti Svevišnjem,

4 I rekoh: Vladiko Gospode! Ti reče s početka, kada si sam stvorio zemlju, i zapovijedio prahu,

5 I dao Adamu tijelo beživotno, koje bi takođe sazdano rukama Tvojim, i udahnuo u njega duh životni, i on postade živ pred Tobom,

6 I uveo ga u raj, koji posadi desnica Tvoja, prije nego zemlja proizvede plodove;

7 Ti mu reče da drži zapovijest Tvoju, ali on je pogazi, i Ti osudi na smrt i njega i rod njegov, i izrodiše se od njega pokoljenja i plemena, narodi i domovi otački, kojima nema broja.

8 Svaki narod iđaše po svojoj volji, činiše pred Tobom djela nerazumna i preziraše zapovijesti Tvoje.

9 U svoje vrijeme, Ti posla potop na stanovnike zemlje i istrijebi ih,

10 I ispuni se na svakom od njih, kao na Adamu smrt, tako na njima svima potop.

11 Jednog od njih Ti ostavi – Noja sa domom njegovim, i od njega se rodiše svi pravednici.

12 Tada se počeše razmnožavati stanovnici zemlje, i umnožiše se sinovi i narodi i pokoljenja mnoga, i opet se počeše predavati besčašću, više nego prethodni,

13 I kada počeše činiti pred Tobom bezakonje: Ti odabra Sebi jednog od njih, kojem bi ime Avraam,

14 I omilje ti, i otkri njemu jedinom volju Tvoju,

15 I utvrdi sa njim zavjet vječni, i reče mu da nikada nećeš ostaviti sjeme njegovo. I dade mu Isaka, i Isaaku dade Jakova i Isava;

16 Ti izabra sebi Jakova a Isava odbaci. I umnoži se Jakov većma.

17 Kada Ti izvede iz Egipta sjeme njegovo i dovede ka gori sinajskoj,

18 tada spusti nebesa, postavi zemlju, pomjeri vaseljenu, ustrepta bezdane i cijeli svijet smete.

19 I dođe slava Tvoja u četiri javljanja: u ognju, zemljotresu, jakom vjetru i mrazu, kako bi bio dat zakon sjemenu Jakova i radost rodu Izrailjevom,

20 Ali ne uze se od njih srce lukavo, kako bi zakon Tvoj urodio plodovima kod njih.

21 Sa srcem lukavim prvi Adam prekrši zapovijest, i poražen bi; tako i svi koji se od njega izrodiše.

22 Osta bolest i zakon u srcu naroda sa zlim korijenom, i odstupi dobro, a ostade zlo.

23 Prođe vrijeme i svršiše se godine, i Ti uze Sebi slugu po imenu David;

24 I zapovijedi njemu da sagradi grad u ime Tvoje i da u njemu prinosi Tebi kad i žrtve.

25 Mnogo godina se to ispunjavalo, ali i tada griješiše stanovnici grada,

26 u svemu postupaše onako kako postupi Adam i svi njegovi potomci; jer i u njih bi srce lukavo.

27 I Ti predade grad Tvoj u ruke neprijatelja Tvojih.

28 Eda li bolje živješe stanovnici Vavilona i zbog toga ovladaše Sionom?

29 Kada ja dođoh ovamo, vidjeh zla kojima nema broja, i u tridesetoj godini ropstva vidje duša moja mnoge grešnike, - i iznemože srce moje,

30 Jer ja vidjeh, kako Ti podržavaš te grešnike i pošteđuješ nečastive, a narod Tvoj pogibe, neprijatelje Tvoje sačuva i ne javi o tome nikakve znake.

31 Ne razumijem, kako se ti putevi mogoše izmjeniti. Eda li Vavilon postupaše bolje nego li Sion?

32 Da li ijedan narod poznade Tebe, osim Izrailja? Ili, koje pleme vjerovaše zavjetima Tvojim kao Jakovljevo?

33 Ni plata im jednaka, ni trud njihov ne donese ploda, jer ja prođoh među narodima, i vidjeh, da oni žive u izobilju, iako i ne spominju zapovijesti Tvoje.

34 Ako izmjerimo težine naših bezakonja i djela stanovnika na zemlji, nigdje se neće naći ime Tvoje, koliko u Izrailju.

35 Kada nisu griješili pred Tobom stanovnici na zemlji? Ili, koji narod je tako čuvao zapovijesti tvoje?

36 Među nekima ipak poimenice naći će se čuvari zapovijesti Tvojih, ali u naroda se neće naći.

Analiza
Pretraga