1 I bi poslije tri dana, dok sam sjedio pod hrastom, i gle, glas izađe iz grma preko puta mene i reče: Jezdra, Jezdra!

2 Ja rekoh: Evo me Gospode. I ustadoh na noge moje.

3 Tada reče On meni: U grmu Ja se otkrih i govorih Mojsiju, kada narod Moj bi na robovanju u Egiptu;

4 I poslah ga i izvedoh narod Moj iz Egipta, i dovedoh ga ka gori Sinaju i držah ga kod Sebe mnogo dana,

5 I otkrih njemu mnoga čudesa i pokazah tajne vremena i svršetka, i zapovijedih njemu rekavši:

6 Ove riječi objavi a ostale sakrij.

7 I sada tebi govorim:

8 Znakove koje Ja pokazah tebi, i snove koje ti vidje, i priče koje si slušao, stavi u srce svoje;

9 Jer ćeš biti uzet od ljudi i obraćaće se Sinu Mome i sličnima tebi dok se ne svrše vremena.

10 Jer vijek izgubi svoju mladost i vremena se približavaju ka starosti,

11 Jer je vijek podijeljen na dvanaest dijelova, i devet dijelova njegovih i polovina desetog dijela već su prošli,

12 I ostalo je to, što je poslije polovine desetog dijela.

13 Zato sada uredi dom svoj i urazumi narod svoj, utješi unižene i oslobodi se trulog,

14 I odagnaj od sebe smrtne misli, odbaci bremena ljudska, skini sa sebe nemoći prirode i odloži u stranu tegobne za tebe pomisli, i spremi se da se preseliš iz vremena ovih.

15 Jer će poslije biti još više bijede, nego što si vidio sada.

16 Koliko bude slabio vijek od starosti, toliko će se umnožavati zlo živućih.

17 Još će se dalje udaljiti istina a približiti laž; već se sprema da dođe priviđenje koje si vidio.

18 Tada odgovorih ja i rekoh: Evo me – pred Tobom Gospode;

19 Ja ću poći kako Ti reče meni, i urazumiću sadašnji narod; ali ko će naučiti one koji će se poslije roditi?

20 Jer vijek u tami leži a koji žive u njemu – bez svjetla su;

21 Zato što je zakon Tvoj sažežen i stoga niko ne zna šta si Ti učinio ili šta im je dužnost raditi.

22 Ako sam ja dobio milost kod Tebe, pošalji na mene Duha Svetog, kako bih ja napisao sve što je bilo urađeno u svijetu od početka, što je bilo napisano u zakonu Tvome, kako bi ljudi mogli naći stazu i kako bi oni koji požele da žive u posljednja vremena mogli živjeti.

23 I On u odgovor reče meni: Idi, okupi narod i reci mu kako ne bi tražili tebe u narednih četrdeset dana.

24 Ti spremi sebi poprilično tablica za pisanje i uzmi sa sobom Sariju, Davrija, Salemija, Ehana i Asiela, tih pet sposobnih da pišu brzo.

25 I dođi ovamo i Ja ću zapaliti u srcu tvome svjetla razuma koja se neće ugasiti dok se ne završi to što počneš pisati.

26 I kada završiš to, nešto objavi, a nešto tajno predaj mudrima. Sutra u ovo vrijeme ćeš početi pisati.

27 Tada ja pođoh kako On reče meni, i okupih sav narod i rekoh:

28 Slušaj Izrailju riječi ove:

29 Oci našu bijahu stranci u Egiptu, i oslobođeni bijahu otuda,

30 I dobiše zakon života koga ne sačuvaše, koji i vi poslije njih narušiste.

31 I dana vam bi zemlja u naslijeđe i gora Sion; ali očevi vaši i vi počiniste bezakonje i ne držaste se puteva koje vam Svevišnji zapovijedi.

32 I On kao pravedni sudija, uze od vas sada ono što vam je darovao.

33 I sada ste vi ovdje i braća vaša među vama.

34 Ako budete upravljali umovima vašim i oblikujete srca vaša, sačuvaćete život i poslije smrti zadobićete milost.

35 Jer po smrti nastaće sud kada mi oživimo; i tada će imena pravednih biti objavljena i pokazana djela nečastivih.

36 Niko da ne dolazi kod mene sada i da me ne traži četrdeset dana.

37 I uzeh ja pet ljudi kako On zapovijedi meni, i pođosmo u polje i ostasmo tamo.

38 I gle, drugog dana glas me pozva: Jezdra! Otvori usta svoja i popij ovo čime ću te Ja napojiti.

39 Ja otvorih usta moja, i gle, puna čaša mi bi data koja bi napunjena kao sa vodom, ali boja tog bi slična ognju.

40 I uze ja i popi; i dok sam pio srce moje poče da diše razumom a u grudima mojim narastala je mudrost, jer se duh moj potkrijepi sjećanjem;

41 Usta moja bijahu otvorena i više se ne zatvoriše.

42 Svevišnji darova razum petorici ljudi, i oni noćima pisaše naizmenično ono što im je bilo govoreno i što nisu znali.

43 Noću jedoše hljeb; a ja govorah danju i ne ćutah noću.

44 Napisane bijahu za četrdeset dana devedeset četiri knjige.

45 I kada se napuni četrdeset dana,

46 Svevišnji reče: Prve koje si napisao postavi javno, kako bi mogli čitati i dostojni i nedostojni,

47 Ali posljednjih sedamdeset sačuvaj kako bi ih predao mudrima iz naroda;

48 Jer je u njima vodič razuma, istočnik mudrosti i rijeka znanja. Tako ja i uradih.