1 Dok je lav govorio orlu te riječi ja vidjeh,

2 Da se ne pojavljuje više glava koja ostade zajedno sa četiri krila, koja pređoše kod nje i podigoše se kako bi carevali, a čije carstvo bi slabo i ispunjeno pobunama.

3 I ja vidjeh, i gle, i ona nestadoše i cijelo tijelo orla sagori, i užasnu se zemlja i ja od uznemirenosti i opijenosti uma, i od velikog straha probudih se i rekoh duhu mome:

4 Eto šta si učinio sebi, jer ispitivah puteve Svevišnjega.

5 Evo ja još treptim srcem i veoma iznemogoh duhom mojim, i nema u meni nikakve snage od velikog straha koji me porazi te noći.

6 Zato ću se sada pomoliti Svevišnjemu, kako bi me On ojačao do kraja.

7 I rekoh ja: Vladiko Gospode! Ako sam našao blagodat pred očima Tvojim, ako me Ti nađe pravednim među mnogima, i ako je molitva moja zaista izašla pred lice Tvoje,

8 Ojačaj me i pokaži meni, sluzi Tvome, značenje tog strašnog priviđenja, kako bi se potpuno smirila duša moja:

9 Jer Ti presudi da sam dostojan da mi se pokažu posljednja vremena. I On reče meni:

10 Ovakvo je značenje priviđenja tog:

11 Orao kojeg si vidio da uzlazi od mora je carstvo, pokazano u priviđenju Danila, brata tvoga;

12 Ali njemu ne bi objašnjeno ovo što Ja sada objašnjavam tebi.

13 Evo dolaze dani kada će se podići na zemlji carstvo veće i strašnije nego sva carstva, koja bijahu prije njega.

14 U njemu će carevati, jedan poslije drugog, dvanaest careva.

15 Drugi od njih će početi carevati, i držaće vlast veću dužinu vremena nego ostali od dvanaest.

16 Takvo je značenje dvanaest krila koje si vidio.

17 A što si čuo glas koji govoraše, koji ne dolaziše od glava orla, nego iz sredine tijela njegovog,

18 To označava da će u vrijeme tog carstva nastati nemale svađe, i carstvo će se podvrgnuti opasnosti pada; ali neće pasti tada i ostaće u prvobitnom obliku svom.

19 A što si vidio osam malih pera ispod krila, sjedinjenih sa krilima, to znači,

20 Da će ustati u carstvu osam careva, čija će vremena biti laka i godine kratkotrajne, i dva od njih će poginuti.

21 Kada se približe srednja vremena, četiri će se sačuvati za to vrijeme, kada bude blizu kraj njegov; a dva će se sačuvati za kraj.

22 A što si vidio tri glave da odmaraju, to znači,

23 Da će u posljednje dane carstva Svevišnji podići tri carstva i pokoriti im mnoge druge, i oni će vladati nad zemljom i stanovnicima njenim,

24 Sa većim stegama nego sva koja bijahu prije; i zato su i nazvani glavama orla,

25 Jer su ona ta koja će dovršiti bezakonja njegova i postaviti kraj njemu.

26 A što si vidio da se velika glava više ne javljaše, to znači da će jedan od careva umrijeti na postelji svojoj, svakako u mukama,

27 A dvojicu ostalih proždrijeće mač;

28 Mač jednog proždijreće onog koji je sa njim, ali će i on u posljednje vrijeme umrijeti od mača.

29 A što si vidio dva pera ispod krila da su prešla na glavu, nalazeći se sa desne strane,

30 To su oni koje Svevišnji sačuva na kraju carstva, to je carstvo siromašno i ispunjeno nespokojom.

31 Lav kog si vidio da se pojavio iz šume ričući, i govoreći ka orlu i osuđujući ga za nepravde njegove svim riječima njegovim koje si slušao,

32 To je – Pomazanik, čuvan od Svevišnjeg za kraj protiv njih i besčašća njihovih, Koji će ih osuditi i postaviti pred njih stege njihove.

33 On će ih staviti na sud živih, i osudivši ih, kazniti ih.

34 On će po milosrđu izbaviti ostatak naroda Moga, one koje sačuvah u predjelima Mojim, i obradovaće ih sve dok ne dođe kraj, dan suda o kojem Ja rekoh tebi u početku.

35 Takav je san, koji si vidio, i takvo je značenje njegovo.

36 Ti si jedini bio dostojan da saznaš tu tajnu Svevišnjega.

37 Sve to što si vidio, zapiši u knjigu i stavi na skriveno mjesto;

38 I nauči tome mudre iz naroda tvoga, čija srca nalaziš da su sposobna da im se to prinese i da se nahrane tom tajnom.

39 A ti prebivaj ovdje još sedam dana, kako bi ti pokazano bilo sve što je Svevišnjemu ugodno da pokaže tebi. I ode od mene.

40 Kada po isteku sedam dana sav narod saznade da se nisam vratio u grad, okupiše se svi i mali i veliki, i dođoše ka meni govoreći:

41 Šta smo sagriješili mi tebi? I čime uvrijedismo tebe, tako da ti, ostavivši nas, sjediš na ovom mjestu?

42 Ti si jedini od sveg naroda ostao nama, kao grozd od vinograda, kao svjetiljka u tamnom mjestu i kao pristanište za brod, spasen od nevremena.

43 Eda li su male nevolje kojima dopadosmo?

44 Ako nas ti ostaviš, bolje bi bilo za nas da smo izgorjeli kada je gorio Sion.

45 Jer mi nismo bolji od onih koji umriješe tamo. I plakaše oni sa velikim vapajima. Odgovarajući im rekoh:

46 Nadaj se Izrailju, i ne tuguj dome Jakovljev;

47 Jer se sjeti vas Svevišnji, i Silni ne zaboravi vas u nevolji.

48 I ja ne ostavi vas i ne otiđoh od vas, nego dođoh na ovo mjesto kako bi se pomolio za razoreni Sion i da zatražim milosrđe za poniženu svetinju vašu.

49 Sada idite svaki domu svome, a ja ću doći ka vama poslije ovih dana.

50 I pođe narod, kao što sam mu rekao u grad,

51 A ja ostadoh u polju u narednih sedam dana kako mi je rečeno, i jedoh u te dane samo cvijeće poljsko, a trava mi bi hrana.

Analiza
Pretraga