1U drugoj godini carevanja Darija Agej i Zaharija, sin Adov, proroci, prorokovaše Judejcima, koji behu u Judeji i Jerusalimu, u ime Gospoda Boga Izrailjeva.
2Tada ustadoše Zorovavelj, sin Salafije, i Isus, sin Josedeka, i počeše graditi dom Gospoda u Jerusalimu, u prisustvu proroka Gospodnjih, koji im pomagaše.
7Evo sadržaja pisma, koje Sisinija napisa koje posla ka Dariju: Sisinija, upravnik Sirije i Fenicije, i Safravuzan sa ostalim, načelnicima u Siriji i Feniciji, caru Dariju – pozdravi.
8Da obavestimo gospodina našeg i cara, da mi, došavši u oblast Judejsku i ušavši u grad Jerusalim, nađosmo u gradu Jerusalimu povratnike iz progonstva starešine Judejske,
18I svešteni sasudi, zlatni i srebrni, koje Navuhodonosor odnese iz hrama Jerusalimskog i postavi u svome hramu, car Kir opet uze iz hrama Vavilonskog i preda ih knezu Samanasaru Zorovavelju.
22i ako se pokaže, da se gradnja doma Gospodnjeg u Jerusalimu izvodi po volji cara Kira, i ugodno to bude gospodinu, caru našem, neka nam se to da na znanje.
23Tada car Darije naredi pretragu u arhivama, koje se nalazaše u Vavilonu, i nađeno u Ekbatanu, u gradu, koji se nalazi u Midijskoj oblasti, na jednom mestu u zapisu, gde je zapisano:
25Visina hrama je šezdeset lakata, širina šezdeset lakata, sa tri prostorije od tesanog kamena i sa jednom od novog prirodnog drveta, a troškovi da se plate iz doma cara Kira,
26i svešteni sasudi doma Gospodnjeg, zlatni i srebrni, koje Navuhodonosor odnese iz doma Jerusalimskog i prenese u Vavilon, da se vrate u Jerusalim, i da se postave tamo, gde su se nalazili.
27Naređeno je takođe Sisiniji, upravniku Sirije i Fenicije, i Safravuzanu sa ostalima i postavljenim u Siriji i Feniciji načelnicima, kako bi se oni držali po strani od tog mesta i pustili raba Gospoda Zorovavelja, kneza Judejskog, i starešine Judejske da grade taj dom Gospoda na njegovom mestu.
30Isto tako, da se stalno svake godine bezuslovno daje pšenica, so, vino i maslo, kako kažu sveštenici koji se nalaze u Jerusalimu, koliko je potrebno svaki dan;
32Potom je objavio, da ako neko prestupi ili naruši nešto od napisanog, da se uzme drvo iz njegovog obitavališta, i da se on obesi na njemu, a imanje njegovo da postane carsko.
33Tako i Gospod, Čije ime se priziva tamo, da pogubi svakog cara i narod, koji pruži ruku svoju, koji bi ometao ili uradio bilo kakvo zlo tom domu Gospoda u Jerusalimu.