1 "Šta čekaš, tiranine? Jer smo gotovi umreti pre nego li prestupiti naše otačke zapovesti.
3 Tiranine, savetniče bezakonja, nemoj, mrzeći nas, većma nas od nas samih milovati (žaliti).
4 Jer smatramo gorom i od same smrti tvoju, radi našeg bezakonog spasenja, milost.
5 A ustrašavaš nas preteći nam smrću kroz mučenja, kao da nisi malo pre od Eleazara (ništa) naučio.
9 A ti ćeš, zbog našeg sramnog ubistva, sigurno podneti od božanske Pravde večnu muku ognjem."
12 Kada pak, udarajući ga šibama umoriše se, ništa ne uspevši, podigoše ga na točak,
13 Na kojem istezavan plemeniti mladić bi iščašen udovima.
14 I lomljen po svakom udu, kritikovaše govoreći:
16 I dok mačenosci govorahu: "Pristani da jedeš da bi se spasao muka";
18 Jer ću vas kroz sva mučenja uveriti da su samo deca jevrejska radi vrline nepobediva."
19 Dok to govoraše, oni prostreše ispod vatru (žar) i zamahujući točak još više ga rastezahu.
21 Imajući već ogoljene od mesa sastave kostiju, velikodušni i Avramovski Mladić ne zastenja,
25 I rekavši to sveštenolepni mladić ispusti dušu.
27 A kada ga pre mučenja ispitivahu da li hoće jesti, i čuše plemenito mišljenje,
29 "Kako je slatka svaka vrsta smrti za otačku pobožnost našu." A i tiraninu reče: