2 Tako, neko od nas želju (pohotu) ne može odseći, ali mu razum može pomoći da se ne porobi pohoti.
3 Neko od vas ne može odseći gnjev iz duše, ali mu razum može pomoći protiv gnjeva.
4 Zloćudnost neko od nas ne može iskoreniti, ali razum može pomoći da se ne potčini zloćudnosti.
5 Jer razum nije iskorenitelj strasti, nego protivuborac (ανταγωνιστής).
6 To se da jasnije zaključiti povodom žeđi cara Davida.
9 Svi pak drugi behu za večerom.
10 A car, budući mnogo žedan, iako je imao (svoje) izobilie izvore, ne mogaše njima ugasiti žeđ;
14 I našavši izvor, iz njega smelo donesoše caru piće.
16 Zato, suprotstavivši želji razum, proli vodu kao žrtvu Bogu.
17 Jer je moćan celomudreni um da pobedi nužnosti strasti i da ugasi zapaljivost bodila (žalaca),
19 No već i vreme nas poziva na dokaz istorije celomudrenog razuma.
21 Tada neki, novačeći u odnosu na opštu slogu (Jevreja), izazvaše raznorazne nesreće.