1 A kada i ovaj, bačen u kotao, blaženo umre, dođe sedmi (brat), najmlađi od svih.
3 Pozvavši ga bliže sebi, i pokušavajući da ga savetuje, govoraše:
5 A ako poslušaš, bićeš prijatelj (carev) i rukovodićeš nad stvarima carstva."
7 A on, pošto ga mati jevrejskim jezikom podstače kao što ćemo reći malo kasnije - reče:
8 "Odrešite me, da kažem nešto caru i svima prijateljima s njime."
9 I obradovavši se veoma (car i njegovi) zbog te najave deteta, odmah ga odrešiše.
10 I potrčavši u blizinu kazana, on reče:
14 Ali oni, plemenito umrevši, ispuniše pobožnost prema Bogu.
15 A ti, zao budući, zlo ćeš zakukati što si bez razloga pobio podvižnike vrline."
16 Zatim i on, imajući umreti, reče:
17 "Neću pobeći (dezertirati) iz plemenite borbe braće moje,
18 Nego prizivam otačkoga Boga, da milostiv bude narodu mome.
19 A tebe, (care), i u ovom životu i kad umreš On će kazniti!"
20 I to poželevši molitvom baci se sam u kazane, i tako predade dušu.